Motorevija
PRETRAGA
2009-04-01 , Autor: Daniele Carrozza, Slike: 2Snap
Bookmark and Share

Uporabom big bang tehnologije Yamahi je pošlo za rukom konstruirati motocikl koji u svemu odudara od prethodnika. Konkurentima je time letvicu ponovno podignula na novu visinu



Prvi od ukupno pet predviđenih izlazaka na trkaću stazu. Iako su ranojutarnji sati, sunce na kristalno čistom plavom nebu žari svom silinom. Izlazak iz zavoja koji se svija pod kutem od 80 stupnjeva! Michelin pilot power je već nakon četiri kruga pregrijan i na limitu, a na vrućem asfaltu iz svakog sljedećeg zavoja počinje iscrtavati duge crne „zmije“. To što pogonski lanac „kida“ 182 KS dodatno otežava cijelu stvar.
Unatoč tome, nova R1 je iz kruga u krug sve brža, sve snažnija, sve upravljivija i, što je možda najvažnije, na licu koje se kupa u znoju osmijeh postaje - sve širi.
Dobrodošli na svjetsku prezentaciju potpuno obnovljene yamahe R1, u plamteći pakao Eastern Creeka, Australija! Ne, modelom za 2007. ni u jednom trenutku nismo se tako opušteno spustili na granicu hvatljivosti stražnje gume. Respekt je bio prevelik. I u usporedbi s ovim motorom, „screamer“ je bio puno brutalniji. Njegov urlik počinjao je od 8000 o/min i nakon toga vas preselio u potpuno novu dimenziju.
Proces ubrzanja sada se lakše kontrolira, zahvaljujući novoj koncepciji motora konstruiranog po uzoru na Rossijevu inačicu iz Moto GP-a. Do sada je taj tip četverocilindraša bio rezerviran isključivo za šačicu odabranih, pa su rijetki znali o čemu se zapravo radi. Nakon ove vožnje ukratko se može reći - R1 je postala potpuno novi motocikl, i to u najpozitivnijem smislu.
Nikada ni na jednom rednom četverocilindrašu nismo osjetili toliko transparentnog osjećaja za razvijanje snage. Za razliku od „screamera“, koji se od određenog broja okretaja nepredvidivo ponašao, na aktualnoj R1 uspostavljena je gotovo izravna veza okretanja gasa i prijenosa snage na stražnji kotač.
Uz to, u nižim i srednjim okretajima yamaha raspolaže s osjetno više pritiska. Već od 4000 o/min počinje medvjeđe jak nastup, koji prati i promjena zvučne kulise iz ispušnog sustava - Moto GP u čistom obliku. Spektakl se bez rupa ili velikih uspona nastavlja sve do 7000 o/min, da bi otad pa do 14.000 kazaljka okretomjera klizila kao da ju je netko dodatno pogurnuo. Pogotovo od 9000 o/min R1 poznaje samo jedno - napad. Tehnički je to ovako objašnjeno: „Od 9400 o/min funkcionirati počinju novouvedene gornje sekundarne brizgaljke, koje poboljšavaju kvalitetu smjese za izgaranje“.



Čisto subjektivno, razvoj snage ni u najmanju ruku više nije onako spektakularan kao na prethodniku, no zato je sada puno ravnomjernije raspoređena kroz cijelo područje.
Recimo samo da je bivši pilot superbikea i Yamahin stručnjak za ovjes Jeffry de Vries na Eastern Creeku s novim modelom bio čak tri sekunde brži nego s modelom '07. Drugim riječima, nedostatak brutalnosti nadoknađen je transparentnom kontrolom i uporabljivošću snage.
Primanje gasa čisto je i direktno već od 1500 o/min, ali do 4000 o/min zbog nejednakog paljenja motor se čini nešto grubljim nego što smo navikli. Taj osjećaj nikad nije prerastao u neugodu, što opet možemo zahvaliti novokonstruiranoj kontrabalansnoj osovini.
Globalnom trendu bolje kontrole i iskoristivosti snage sad se pridružila i Yamaha. Rješenje se naziva D-mod, a raspolaže s tri moda kontrole kojima se upravlja prekidačem na desnoj strani upravljača. Može ih se mijenjati i u vožnji, a od Suzukijevog sustava na GSX-R-u, koji funkcionira preko određene mape paljenja, razlikuje se jer radi isključivo preko YCC-T drive-by-wirea, koji razvoj snage ograničava „nježnijim“ otvaranjem leptirastih tijela.
Dakle, u sva tri moda R1 razvija punih 182 KS. U B-modu reakcija na gas lagano kasni, a u A-modu motor postaje jači u nižim i srednjim okretajima. Postavka „standard“, pak, odgovara zlatnoj sredini.
Sustav ima smisla jer su razlike u modovima očigledne. Primjerice, na serijskim „powericama“ vozili smo isključivo u standardnom i B-modu, dok smo gas u A-režimu otvorili tek na popodnevnim vožnjama, kada su montirane Michelinove novorazvijene gume pilot power one (sprijeda V-, straga C-mješavina). Rezime o njima: odličan grip, vrlo dobro ublažavanje, čista povratna informacija s podloge te dobroćudno ponašanje u graničnom području.
Motor može funkcionirati ispravno i učinkovito samo ako je i sve ostalo na motociklu usklađeno s njim. Zbog toga je Yamaha doradila svoj poznati deltabox. U predjelu glave okvira te na dijelovima gdje se motor veže na okvir (izrađeni od alu-gusa) postao je čvršći. U isto vrijeme dijelovi poput glavnih nosača, napravljeni od lijevane legure aluminija, postali su fleksibilniji, pa se o okviru može govoriti kao o kompromisu čvrstoće i elastičnosti.
Uz to, inženjeri su prenijeli dodatni dio mase na prednji kraj. Sa 52,2 mm hoda cilindri imaju najmanji hod u klasi, što je omogućilo da se i kut cilindara postavi devet stupnjeva strmije. Zato se motor mogao ugraditi 8,2 mm više prema naprijed, pa je sada na prednjem kraju 52,4 posto mase od ukupno 206 kg, koliko R1 pokazuje na vagi sa svim tekućinama.

 

Naravno, centralizacija masa još je egzaktnija, a stražnji kraj okvira sada je od magnezija. Stražnji ispušni topovi u odnosu na prethodne kraći su i izrađeni od titana, dok se spremnik goriva spušta duboko u unutrašnjost motocikla.
Silne izmjene pokazuju rezultat: R1 se vozi lako, slično motociklu od 600 ccm, a kroz zavoje ide vrlo precizno - širenje ili sužavanje putanje njoj je stran pojam. Nešto življa postaje pri angažiranom kočenju, ali ne toliko da remeti stabilnost. Na kraju se pokazalo da je u tom manevru ključan raspored vozačeve mase, jer R1 je kao precizan kirurški alat koji ne trpi grube pokrete.
Za to što se novom R1 na limitu vlada puno lakše može se zahvaliti i vrlo kvalitetnom ovjesu. Straga s vozačem komunicira monoamortizer podesiv u modovima high i low speed, koji je pretrpio izmjenu sustava polužja, a u svim je režimima vraćao veliku dozu povratne informacije i povjerenja. Prednja vilica upside-down promjera 43 mm od ove godine dolazi s odvojenim sustavom povrata i kompresije. Naime, na jednoj se vilici podešava povrat, a na drugoj kompresija - još jedno rješenje iz Moto GP-a. To je naročito korisno pri brzim izmjenama zavoja, gdje se taj tip vilice pokazao puno stabilnijim od konvencionalnih, koje su na takvim mjestima znale „zaplivati“. Izmjene jakih kočenja i naglih ubrzanja stoga se lakše izvode, a ovjes manje iskusnim vozačima više prašta greške.

Zaključak: „veliki prasak“ očarava zvučnom kulisom, koja puno više podsjeća na V4 nego na rednog četverocilindraša. Impresionira upotrebljivim radnim područjem, veselom vrtnjom u visokim okretajima, dok je snaga postala znatno iskoristivija pri izlasku iz zavoja. No, R1 nije samo izmjena koncepcije pogonskog agregata. Putanje su joj čišće, preciznije, kut nagiba veći (od ove se godine straga ugrađuje guma višega profila - 55 umjesto 50). Za poboljšanje kočnica nije ostalo puno prostora, ali i bez toga Yamaha zaslužuje - iznimne komplimente.





2011-05-06 17:26:17

Yamaha YZF-R1 2009

�daje

Obujam: 998 cm3

Snaga: 182 k (134 KW) 12500 rpm

Okretni moment: 115 Nm @ 10000rpm

Prednja kočnica: 310 mm , , koďż˝nih klipova

Stražnja kočnica: 220 mm , , koďż˝nih klipova

Prednja guma: 120/70 ZR17M/C

Stražnja guma: 190/55 ZR17M/C

Obujam spremnika: 18 l

Dužina: 182 kg

Maksimalna brzina: 294 km/h

Yamaha
Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Honda CB 1000 R Gilera GP800 Gilera Runner 50 SP Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha FZ1 Fazer Suzuki Bandit 650 2007- Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Honda CBR 600 F (2011.) Yamaha XT660X KTM 690 Duke KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Honda XL700V Transalp Yamaha X-max 250 (2011.) Yamaha V-max Yamaha YZF-R125 Honda CBF 600 N Suzuki GSX-R 1000 2009 Piaggio beverly tourer 300ie Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) BMW K 1600 GTL (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Aprilia RS 125 Vespa PX 125/150 (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki VN 900 Classic BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Yamaha FZ8/fazer 800 Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Aprilia Tuono V4 R (2011.) Ducati Diavel (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit Suzuki DL1000 V-Strom Honda VFR 1200 F Kawasaki ZX-10R (2011.) Gilera Nexus 300 i.e. Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Yamaha YZF-R6 2006-2007 Yamaha YZF-R6 2008- Kawasaki Ninja 250 R Suzuki GSX-R 600 (2011.) BMW K 1600 GT (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Aprilia Shiver 750 GT Suzuki SFV650 Gladius 2009 BMW S 1000 RR Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW G 650 GS (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- BMW K 1300 GT 2009 Megelli sport 125 R Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CBR 125 R (2011.) Honda VFR 800 2003- Aprilia RSV 4 R Ducati 1198 SP (2011.) KTM Duke 125 (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Yamaha FJR1300 Honda CB600F Hornet 2007- Ducati Monster 1100 evo (2011.) Aprilia shiver 750 Honda CBF 600 S Yamaha TDM850 1996- Yamaha FZ6 (S2) 2007- BMW R1200GS 2007 Kawasaki Z 750 R (2011.) Suzuki GSX-R 750 (2011.) Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Honda XL650V Transalp Honda CBR 250 R (2011.) Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Suzuki GSR 750 (2011.) Hyosung GT 250 R Honda CBF125 MV Agusta F3 675 (2011.) Triumph Daytona 675 R (2011.) Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) Aprilia Pegaso 650 I.E. Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Kawasaki KLR650 / R