Motorevija
PRETRAGA
2022-03-14 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Jorg Kunstle
Bookmark and Share

Italija igra glavnu ulogu u mid-bikini-obračunu na Grossglockneru. Potpuno novi Monster iz Ducatija namjerio se na jednako svjež Tuono 660 iz Aprilije. Izjednačena borba do samoga završetka ili uvjerljiva pobjeda jednog od takmaca? Sljedećih 1200 metara nadmorske visine donijet će odluku



Knjiga je pala na - jedno slovo. Zračno hlađeni 797 više nije s nama, a nedavno su nestali i relativno svježi 821 i 1200! Novi, univerzalni i jedinstveni Monster jednostavno će morati udovoljiti svima. Ili pak većinu razočarati, ovisi kako gledate. Da, modelska serija, koja je nekoć Ducatiju donosila vrhunske prodajne rezultate i veliku slavu, za 2021. uključuje tek jedan jedini model. No novi Monster - ako ništa drugo - barem nosi gene optičkog prepoznavanja koji karakteriziraju sve njegove prethodnike. Izuzev čeličnog cjevastog okvira koji je zamijenjen novim alu-profilima. Da, V2 s kutom cilindra od 90 stupnjeva 'visi' na aluminijskom prednjem okviru i čini most do točke prihvata stražnje vilice.

Koliko god vatreno crven bio novi Monster, sadašnji izdanak Ducatija mirno počiva na bočnom osloncu te osluškuje bučnu pozadinsku buku kojom se Tuono 660 približava naplatnoj kućici u Ferleitenu na ulazu na Grossglockner. Tuono, drugi naziv koji definira marku Aprilia te jedan od komercijalno najuspješnijih modela za ekipu iz Noalea, koja od 2003. uvijek iznova oblikuje emocionalne i zakrivljene nakede iz vlastitih sportskih modela. Princip koji vrijedi i za Tuono 660, a koji se temelji na RS-u 660. Bikini-Aprilia svoje putovanje na planinu započinje nošena paralelnim twinom obujma 659 ccm koji, zahvaljujući pomaku kuta paljenja, simulira karizmatični i bombastični V2-ritam. Ducatijevo čudovište pak vizualno, s boka, jasno definira svoj obujam od 937 ccm.



Neki će reći nepravedna usporedba, osobito stoga što Ducati uz prednost u obujmu isporučuje i 19 KS više od Aprilije (vidi dijagram mjerenja). Ili ne? Na stranu sve, ali zašto su ova dva motocikla uopće u istoj kategoriji? Oba su u mnogočemu mnogo bliže no dalje. Aprilia s opcijskim blipperom i IMU-om se opasno približava brojci od 90 tisuća kuna, dok Ducati Monster starta sa 97.990 kuna te kao model + s montiranom oplatom u crvenoj boji košta 99.990 kuna. Monster na vagi pokazuje 189 kilograma, a Tuono 184. Budući da u planinama vršna snaga ionako nije od važnosti, ova dva kandidata su u istoj startnoj ravnini te spremni za osvajanje vrha.

Prvi oštriji lijevi zavoj je težak, na kraju naglo zavija. Zahtijeva kasnu točku ulaska i dubok nagib ili zaigrane korekcije ako linija prolaska nije sasvim precizna. A tu je Tuono u svom elementu. Golema sloboda nagiba, više sportski no udobno podešen ovjes te kompaktni međuosovinski razmak od 1370 milimetara čine ga mušicom koja zuji kroz zavoje. Monster tu lagano zaostaje i mora se zadovoljiti drugim mjestom, govorimo li o lakoći svladavanja zavoja. Njegov međuosovinski razmak od 1474 milimetra više promiče stabilnost u vožnji pa se Monster ne može po cesti kretati lepršavo poput mamca na udici.



Međutim, dok se probijate kroz labirint zavoja prema vrhu planine, Ducati pokazuje koliko mu je položaj sjedenja uravnotežen te kao takav važan za idealan pregled situacije oko vas. Ducatijev upravljač udobno leži u rukama, kut svijanja koljena je sasvim u redu, ništa ne iritira. Te postavke ostavljaju dovoljno prostora kako biste glavu zakrenuli u velikom luku, do inače nepristupačnih kutova. Tuonu 660 nedostaje ovakva izražena nonšalancija. Doduše, daleko je od toga da bude neugodan, ali više postavljeni oslonci te niže postavljeni upravljač položaju sjedenja daju sportskiji, prizemniji dodir, što je napornije za više vozače. Isto vrijedi i za prijevoz putnika. U oba slučaja stražnje je sjedalo više želja za čistom formom i oskudnom ljepotom no cilj da služi kao prikladno prijevozno mjesto za putnike. Da se razumijemo, može se, ali nipošto nije zabavno.

S druge strane, kočnice bi s lakoćom usporile dodatne kilograme, bez obzira o kojoj se količini radilo. Dostupna su tri načina funkcioniranja ABS-a. Monster čak u srednjem modu usporava dinamično i oštro te stražnji kotač uvijek sabrano drži na podlozi. Tuono pak u istom modu lagano pleše na prednjem kotaču, osobito nizbrdo. U prvom modu pak na oba motocikla zakazuje sustav protiv podizanja stražnjeg kotača uvis, što je dobro za sport no loše za turizam. Stoga, bolje izbjegavati.



Vrh Edelweiss ulazi u vidokrug, kratka pauza na njemu je zapravo poluvrijeme ove usporedbe. Cesta je sve vrijeme nudila najkvalitetniju podlogu, no sada se situacija mijenja - grbava je, a prijevoji postaju užima. Tuono 660 bi se čak i na cesti širine poštanske marke bez problema snašao, no vozač se više ne osjeća tako ugodno. Krut i tvrdo podešen ovjes na vozača poprilično nefiltrirano prenosi svaki impuls s ceste, pa vožnja postaje primjetno naporna. Monster udobnije juri po valovitom podlozi. Njegov ovjes, poglavito prednja vilica, proguta mnogo više podražaja s neravnog asfalta, što vam omogućuje glatku vožnju bez previše napora. No na Monsteru nema mnogo prostora za eksperimentiranje - podesiva je tvrdoća opruge stražnjeg monoamortizera i ništa više. Na Tuonu se pak možete 'igrati' prednapregnutošću i povratom, kako prednje vilice tako i stražnjeg monoamortizera. Zaključno o ovjesu - na oba motocikla bi trebao finije reagirati. Budući da su stražnji amortizeri na oba motocikla izravno montirani, ne reagiraju tako elegantno na osjetljive impulse kao kolege s polužjem.

Nastavljamo prema Großglockneru. Cesta postaje šira, snijeg je i dalje na rubovima ceste visok nekoliko metara. Cesta vijuga velikodušno, ponekad gore, a ponekad dolje prema ciljanom parkiralištu. Usponi? Respektabilni. Zavoje s velikim radijusima Aprilia prolazi glatko, bez zatrzavanja, čak i u trećem stupnju prijenosa, no snaga se ne razvija spontano, lako... Taj detalj zapravo otkriva njezino porijeklo i pojašnjava sve. Tuono 660 se želi vrtjeti na 5000 ili još bolje 6000 o/min, no bilo kakav uspon je za nju hladan tuš. Ducati nema tih problema, njegov okretni moment iznosi 70 Nm dok je u mirovanju. Vrijednost je to kojoj se Aprilia približava tek pri vrhu. No Ducati naravno ide dalje, ne zaustavlja se. Od 5000 o/min potisak ponovno raste, no taj je režim prikladan samo ako želite nametnuti žustar tempo kretanja. Čak i s manje angažmana na ručici gasa, Aprilia ostaje iza Monstera koji se kotrlja lakše i ugodnije. Aprilia živi od sporta, a upravo takva postavka na kraju Monsteru osigurava pobjedu u ovom talijanskom dvoboju.



Zaključak
Dvije opake pile, umotane u jedinstveni talijanski dizajnerski izričaj i pogonjene modernim dvocilindarskim motorima. Užitak u vožnji je jednostavno zajamčen. U alpskom okruženju na Monsteru čak i malo više nego na Tuonu, jer je Ducati udobniji, zreliji, konkretniji motocikl.






Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Honda CB 1000 R Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha FZ1 Fazer Gilera GP800 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 600 F (2011.) Suzuki Bandit 650 2007- KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Yamaha V-max Honda XL700V Transalp Yamaha X-max 250 (2011.) BMW K 1600 GTL (2011.) Yamaha XT660X KTM 690 Duke Piaggio beverly tourer 300ie Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Yamaha YZF-R125 Suzuki GSX-R 1000 2009 Yamaha XJ6 (2010.) Vespa PX 125/150 (2011.) Aprilia RS 125 Gilera Runner 50 SP Honda Crossrunner (2011.) Honda CBF 600 N BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Ducati Diavel (2011.) Suzuki GSF1250 S ABS bandit Yamaha FJR 1300 AS Kawasaki Ninja 250 R Kawasaki VN 900 Classic Kawasaki ZX-10R (2011.) Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Yamaha FZ8/fazer 800 Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki GSX-R 600 (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Aprilia Shiver 750 GT Suzuki SFV650 Gladius 2009 Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) Megelli sport 125 R BMW S 1000 RR Honda VFR 1200 F Yamaha YZF-R6 2006-2007 Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- BMW G 650 GS (2011.) Gilera Nexus 300 i.e. Suzuki DL1000 V-Strom BMW K 1300 GT 2009 Honda CBR 125 R (2011.) Aprilia NA 850 Mana 2007- Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Ducati 1198 SP (2011.) Aprilia RSV 4 R KTM Duke 125 (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) Honda VFR 800 2003- Honda CBF 600 S Ducati Monster 1100 evo (2011.) Honda CB600F Hornet 2007- Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Suzuki GSX-R 750 (2011.) Kawasaki Z 750 R (2011.) Yamaha TDM850 1996- Yamaha FJR1300 Yamaha FZ6 (S2) 2007- BMW R1200GS 2007 MV Agusta F3 675 (2011.) Kawasaki KLR650 / R Hyosung GT 250 R Honda CBR 250 R (2011.) Honda CBF125 Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Triumph Daytona 675 R (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Ural 750 (2003) Yamaha SR125 1997- Aprilia shiver 750