Motorevija
PRETRAGA
2013-12-13 , Autor: Ante Radić, Slike: fotogec.com
Bookmark and Share

Kako bi probudila interes za pomalo zaboravljenim GT skuterom sportskog predznaka, talijanska uprava rebrandirala ga je pod značkom Aprilije i nadjenula mu zvučnije ime



Isti potez Piaggio grupa već je bila povukla, osmislivši „novi model“ imena Aprilia SRV 850. U suštini, radilo se o optičkoj preinaci Gilere GP 800, a dvocilindarskom je motoru podarena jedna konjska snaga više. Otprilike isti recept primjenjen je u slučaju Gilere Nexus i to će upućeno oko primjetiti iz aviona. Zapravo, ovaj je projekt bio bitno jednostavniji za izvedbu nego ranije spomenuti, jer ga nisu pratile nikakve tehničke izmjene, kako na vanjštini, tako ni ispod plastika. Bilo je dovoljno odabrati nove grafike i naljepnice i to je otprilike to.



Ruku na srce, Nexus je gotovo pa kultni skuter s mnoštvom zadovoljnih vlasnika, stoga logičnom zvuči ideja o njogovoj drugoj mladosti. Gledajući snagu brenda, Aprilija je puno „teža“ od Gilere, a sportski je predznak još bolje percipiran kod nešto mlađe populacije i tim je tragom odjel marketinga i krenuo.

Budući da se (i dalje) radi o skuteru koji po mnogočemu naginje motociklima, ergonomija je poglavlje koje traži pristanak na određene kompromise. Prije svega, radi se o visokom središnjem grebenu koji onemogućava lagodno uspinjanje i silaženje sa sjedala, pa je potrebno odraditi kretnju desnom nogom kao da se i uspinjete na motocikl. To može prilično iritirati u gradskoj svakodnevici, ali u ovom bi se slučaju na to trebalo gledati s pozitivne strane, jer i to je jedna od „poveznica“ sa svijetom motocikala.



Sjedalo je prilično udaljeno od tla, što smeta vozačima nižeg rasta, ali je pozicija u odnosu na upravljač dobra i vozača postavlja u ugodno uspravljen položaj, s gornjim dijelom tijela blago pognutim prema naprijed. Pod sjedalom je dovoljno mjesta za jednu integralnu kacigu i mnoštvo sitnica, prostor je (neučinkovito) osvijetljen ali i opremljen 12 V utičnicom za punjenje mobitela, navigacije i sl., što je pohvalno.

I o motoru koji pogoni SR Max 300 već je sve rečeno. Dok je hladan, jednocilindraš radi nešto grublje, ali stvar se ublažava s porastom broja okretaja, odnosno postizanjem radne temperature. Na raspolaganju je pristojna porcija okretnog momenta, pa ubrzanja od starta djeluju vrlo britko. Skuter vrlo žustro nabire do nekih 80 km/h, ali tada mu pada elan, pa na otvorenoj cesti treba malo taktizirati s pretjecanjima.



Prema instrumentima, na autocesti je na dužoj ravnici uhvatio 148 km/h i to nas je prilično zadivilo imajući na umu snagu od svega 22 KS. No, tada smo odlučili provjeriti stvarno stanje stvari, pa smo krajnju brzinu ispitali putem GPS-a. Uslijedilo je pravo razočaranje, premda smo već znali da Nexus voli prikrivati istinu, ali da „laže“ gotovo 20 km/h, ipak je previše. Preciznije, kada digitalni zaslon putnog računala zabilježi maksimalnih 148 km/h, SR Max prema GPS-u juri okruglih 130. No, i to je zadovoljavajuće, premda nitko ne voli da mu se mažu oči.



Za pohvalu je stabilnost na pravcu, što je velikim dijelom zasluga prednjeg kotača od 15 cola, te solidna zaštita od vjetra (visina vjetrobrana podesiva u tri stupnja), stoga dulja putovanja ne predstavljaju nikakav problem. Čak ni za hladnijeg vremena, jer otvori za topli zrak vrlo učinkovito griju gležnjeve vozača.



Budući da je s ovakvim dvokotačem na autocesti faktor zabave blizak ili čak jednak nuli, situacija je puno bolja na magistralnim pravcima. Zbog niskog težišta (spremnik goriva smješten je u središnjem grebenu) i stabilnog okvira koji dobro podnosi i snažniji motor, SR Max pruža određene užitke za upravljačem. Lako se obrušava u nagib i precizno drži zadanu putanju, pa ga se donekle i može usporediti s motociklima. Ograničavajući faktor je suzdržana snaga, ali u okvirima klase nema mjesta prigovorima. Posebice kada se uzme u obzir prosječna potrošnja u testnom režimu, koja je iznosila skromnih 3,6 l/100 km.



Neki će reći, kada je već pod Aprilijinom značkom, zašto SR Max 300 nema i drugi disk sprijeda? Za njime zaista nema potrebe, jer i ovaj usamljeni svoju funkciju ispunjava korektno, uz precizno doziranje i primjeren osjećaj pod prstima, dok u kombinaciji sa stražnjim diskom osigurava adekvatnu zaustavnu moć.



Naposlijetku, ovim je rebrandiranjem inače solidnom GT skuteru podareno još više sportskog štiha, a zadržane su poznate kvalitete vezane uz praktičnost i jednostavnost korištenja. Sve to skupa nudi zanimljiv miks osobina, a poboljšan imidž može biti razlog više za kupnju maksi-skutera koji dobro služi - u svakoj prilici.



Tehnički podaci SR Max 300

Motor
Tekućinom hlađeni četverotaktni jednocilindarski, četiri ventila, jedna bregasta osovina, elektroničko ubrizgavanje, prijenos CVT
Promjer i hod 75 x 63 mm
Obujam 278 ccm
Snaga 22 KS (16 kW) pri 7250 o/min
Moment 23 Nm pri 6000 o/min

Okvir i ovjes
Čelični cjevasti okvir, sprijeda teleskopska vilica promjera 35 mm, straga amortizeri s dvostrukim djelovanjem, tri razine podešavanja tvrdoće opruga
Kočnice Sprijeda disk promjera 260 mm, čeljust s dva klipa, straga disk promjera 240 mm, čeljust s dva klipa
Gume 120/70-15, 140/60-14, michelin city grip

Masa i dimenzije
Međuosovinski razmak 1515 mm, visina sjedala 815 mm, suha masa 161 kg, spremnik goriva 15,5 litara (2,8 l rezerve)
Garancija dvije godine
Boje crno-bijela, crveno-crna








Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Honda CB 1000 R Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha V-max Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Yamaha YZF-R1 2009 Gilera GP800 Honda CBR 600 F (2011.) Yamaha FZ1 Fazer Suzuki Bandit 650 2007- KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Yamaha X-max 250 (2011.) Honda XL700V Transalp BMW K 1600 GTL (2011.) Piaggio beverly tourer 300ie Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Aprilia RS 125 Suzuki GSX-R 1000 2009 Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Vespa PX 125/150 (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Yamaha XT660X BMW R 1200 R/Classic (2011.) KTM 690 Duke Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Honda CBF 600 N Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Ducati Diavel (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Yamaha YZF-R125 Kawasaki Ninja 250 R Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki ZX-10R (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Kawasaki VN 900 Classic Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Yamaha FJR 1300 AS BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki SFV650 Gladius 2009 Aprilia Shiver 750 GT Honda VT 750 Shadow Spirit Suzuki GSX-R 600 (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Megelli sport 125 R Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) Gilera Runner 50 SP BMW S 1000 RR BMW G 650 GS (2011.) Honda CBR 125 R (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Aprilia NA 850 Mana 2007- Ducati 1198 SP (2011.) Yamaha FZ8/fazer 800 Honda CB 600 F/ABS (2011.) Gilera Nexus 300 i.e. BMW K 1300 GT 2009 Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Yamaha YZF-R6 2006-2007 KTM RC-8 R (2011.) KTM Duke 125 (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) Honda VFR 1200 F Aprilia RSV 4 R Honda VFR 800 2003- Ducati Monster 1100 evo (2011.) Honda CB600F Hornet 2007- Suzuki GSX-R 750 (2011.) Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Kawasaki KLR650 / R Kawasaki Z 750 R (2011.) Honda CBF 600 S Yamaha TDM850 1996- MV Agusta F3 675 (2011.) Hyosung GT 250 R BMW R1200GS 2007 Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Triumph Daytona 675 R (2011.) Honda CBF125 Honda CBR 250 R (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) Yamaha FZ6 (S2) 2007- Suzuki GSR 750 (2011.) Suzuki DL1000 V-Strom Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Ural 750 (2003) Yamaha SR125 1997- Yamaha FJR1300 Triumph Tiger 800 (2011.)