Motorevija
PRETRAGA
2025-09-01 , Autor: Ante Radić, Slike: Jorg Kunstle
Bookmark and Share

Goli ulični borac iz Bologne godinama je sigurna oklada kada su u pitanju maksimalni doživljaji s ceste. Ne brinite, to je i danas slučaj s novim V2 S koji je zadržao auru superbikea prilagođenog svakodnevici



Streetfighter – ime koje nešto znači u svijetu dvokotača, i to od 2009. Iza njega stoji ništa manje od tvrdnje da se isporuči najsnažniji ili ako želite - najradikalniji sportski motocikl za cestu. Svatko tko poznaje gospodu iz Bologne, opsjednutu utrkama, posumnjat će da je svakodnevna upotrebljivost od samog početka bila nisko na listi zahtjeva, a spremnost na žrtve odmah na vrhu.

Tanka podstava sjedala, neumoljivo tvrd ovjes, zaglušujuća buka motora, divlji zvukovi habanja, isijavanje topline Weberovog roštilja i, na kraju, ali ne i najmanje važno, elitna cijena. Mogući raspon muka koje prethode neobuzdanoj dinamičnoj drami Ducati Streetfightera bio je prilično dug. To se savršeno uklapalo u dobro njegovani DNK marke, prema kojem su se zasluge, bilo na pobjedničkom postolju ili za šankom, morale pošteno zaslužiti.

 

Od tada se ponešto dogodilo, i u sve kritičnijoj potrazi za tržišnim udjelom i rastom, čak i Crveni moraju obratiti više pažnje kako ne bi previše otežali stvari današnjim kupcima, a da istovremeno ne razvodne svoju baštinu. Dakle, tijekom godina, popis muka postao je malo kraći, ili bismo mogli reći - opseg njihovog sadržaja postao je malo blaži. Naravno, o tim se događajima nije previše glasno govorilo, ali pripitomljavanje se događalo, na suptilan način, gotovo neprimjetno u pozadini.



Istovremeno, elementi koji oblikuju identitet marke poput desmodromike, cjevastog okvira, suhih spojki, pa čak i V2 srca ponekad su bili premješteni u odjel 'korporativne arhive'. Mekši motocikli i teža vremena za istinske Ducatiste? Pazite sada ovo! Novi 'mali' Streetfighter i dalje dolazi s V-twin motorom, ali ima 30-ak KS manje nego prije. A onda i gotovo deset decibela manje buke u praznom hodu. Hm, jesu li potpuno poludjeli u Borgo Panigaleu?



Polako, ne brzajmo sa zaključkom. Po tko zna koji put pokazalo se da manje može biti više, čak i u talijanskom epicentru utrke u naoružanju. Jer, usput rečeno, u usporedbi s našim posljednjim testiranim Streetfighterom V2, obrijano je 23 (!) kilograma. Novi V-twin i sada dvokraka stražnja vilica prvenstveno su odgovorni za to. A nakon što ste hladno pokrenuli novi motor nakon iznenađujuće dugog glasanja nalik orguljama, čak će i najveći kritičar biti zadovoljan novom razinom diskrecije u ušima. Streetfighter V2 robusno tutnji, ali više nema potencijala da susjed podigne tužbu vezanu uz narušavanje javnog reda i mira.



Fino podešena ergonomija također nudi malo potencijala za kontroverze: spremnik je malo uži, upravljač je malo širi, visina sjedala je malo niža, a ostatak je također prilagođen potrebama vozača. Ali samo jedno povlačenje umjereno tvrde spojke, jedan dodir glatke, precizne poluge mjenjača i lagano odvrtanje gasa, i počinje putovanje u potpuno novi svijet streetfightera. Samo 2500 okretaja u minuti dovoljno je da 890 V2 pruži odgovarajuću glatkoću i umjerenu snagu u niskim okretajima, što znači da ovaj Ducati sada zapravo nudi četiri potpuno iskoristiva stupnja prijenosa u gradskom prometu.

 

Bez vibracija i promjena opterećenja, s ugodnim odzivom gasa. Toliko ugodno da, osim osobnog ukusa, najsportskije mapiranje motora može sretno ostati unaprijed odabrano, kao i uvijek. Bilo da se slobodno kombinira s brojnim drugim parametrima ili u drugim načinima vožnje "Sport" i "Race". Međutim, kod potonjeg treba pomno pratiti prilično labavo podešene parametre poput ABS-a (aktivan samo sprijeda) i kontrole proklizavanja stražnjeg kotača.



Ali nema pretjerane brige za sigurnost, jer V2 obujma 890 ccm možda ne grize tako snažno u gornjem dijelu, već to čini s kontinuiranim potiskom u cjelokupnom radnom području. Prethodna generacija Streetfightera, s izrazito trkaćom i neskladnom isporukom snage te izraženom 'rupom' u srednjem rasponu okretaja ustupila je mjesto gotovo savršeno uravnoteženoj sintezi linearnog potiska, živahnog odziva gasa i ambicioznog užitka u višim okretajima. Najveća zasluga ide varijabilnoj kontroli usisnih ventila.

 

Osim toga, snaga se može izuzetno brzo, jednostavno i glatko rasporediti na šest stupnjeva prijenosa zahvaljujući dodatno revidiranom quickshifteru. I dalje je dovoljna za raskošne poslastice poput gromoglasnog urlika i energičnog klokotanja pri usporavanju. Dodatne konjske snage prethodnog Superquadro twina, smještene vrlo visoko, brzo se zaboravljaju. Pogotovo jer ga je trebalo razvrtjeti znatno više, zbog čega 890 objektivno samo malo lošije ubrzava, ali vuče osjetno konkretnije od samog starta. Oh, i škrt je s gorivom, zahtijevajući dobru litru manje nego prije.

Jasno je da je ovo vjerojatno najbolji V2 u ovoj klasi obujma i snage. Pa, iskreno, to je jedini V2 u ovoj klasi obujma i snage. Ali u svakom slučaju, ovdje smo vrlo blizu ideala za zahtjevne cestovne trkače koji traže emocionalni dodir i ekskluzivan dizajn. Ovaj dojam je, naravno, također posljedica dobro poznatog, izvrsnog okvira i ovjesa. Ovdje su međuosovinski razmak i predtrag pažljivo podešeni radi stabilnosti, ugodno ublažavajući gotovo agresivno i lagano upravljanje prethodnog Streetfightera V2.

 

Ali ne brinite: Zahvaljujući učinkovitoj dijeti, najnovija iteracija i dalje se može precizno navoditi, lako se upravlja i omogućuje jednostavne korekcije čak i pri naginjanju, ali općenito se čini malo prizemljenijim. Öhlins ovjes S-varijante, dostupan po prvi put, ne mijenja se puno u tom pogledu, iako sada u sustav unosi dobrodošlu dodatnu porciju udobnosti. Također, tu je neumoljiva zaustavna moć s potpisom Brembo Stylema, koja usporava kao otvaranje BASE-padobrana. Uz to, moment uspravljanja prilikom kočenja u nagibu ne postoji, tako da napredni vozači mogu izvoditi bravurozno duboka i kasna kočenja na ulascima u zavoje.

 

Ukupni rezultat je impresivan, novi Streetfighter V2 također obećava emocionalnu dinamiku vožnje, gladan je zavoja i vozača će dirnuti duboko u srce. I stoga se preporučuje svima koji cijene uzbudljivo iskustvo vožnje crvenog motocikla iz Bologne, ali ne traže beskompromisan nastup 24/7 koji pruža snažniji brat V4.

Naravno, kupac i dalje bi trebali biti solventan. Uostalom, govorimo o Ducatiju, 17.490 eura bit će dovoljno ako se odreknete prestižnog slova S, dok za model s fotografija treba izbrojati 19.990 eura. Podsjetimo, i prije je trebalo platiti nešto više od 19 tisuća eura, a to je bilo bez oplemenjujućeg slova S u nazivu modela. Budimo iskreni, Ducati nikad nije bio motocikl za obične smrtnike, već za profile vozača koji žive po načelu 'Pole Position or no Position'.

 

Zaključak
Kakvo osvježenje! Povećanje agilnosti daleko nadmašuje gubitak (vršnih) performansi u odnosu na model prethodne generacije. Lijepo je što Streetfighter V2 i dalje ispunjava emocionalne i sportske zahtjeve kupaca motocikala iz Borgo Panigalea. Poznata činjenica: Iako S sada dolazi praktički 'besplatno', cijena je i dalje visoka.


Tehnički podaci
Ducati Streetfighter V2S

Motor
Tekućinom hlađeni V2 s kutom od 90 stupnjeva između cilindara, dvije bregaste osovine u glavi pokretane lancem, četiri ventila po cilindru, klackalice, klasični karter, ubrizgavanje, 2 x Ø 52 mm, regulirani katalizator, alternator 470 W, akumulator 12 V/7 Ah, višelamelna spojka u uljnoj kupelji pokretana hidraulično (anti-hopping), šest brzina, pogonski lanac
Promjer x hod 96,0 x 61,5 mm
Obujam 890 cm³
Kompresija 13,1:1
Snaga 120 KS (88,0 kW) pri 10.750 o/min
Okretni moment 94 Nm pri 8250 o/min
Statična buka 93 dB(A)

Okvir, ovjes, kočnice
Aluminijski monocoque, prednja vilica upside-down, Ø 43 mm, podesiva po svim parametrima, aluminijska stražnja vilica, monoamortizer, izravno montiran, podesiv po svim parametrima, sprijeda dvostruki diskovi, Ø 320 mm, četveroklipne kočne čeljusti, straga disk, Ø 245 mm, dvoklipna kočna čeljust, kontrola trakcije, ABS za zavoje.
Alu-kotači 3.50 x 17; 5.50 x 17
Gume 120/70 ZR 17; 190/55 ZR 17
Serijske gume Pirelli Rosso IV

Masa i dimenzije
Međuosovinski razmak 1493 mm, kut glave okvira 65,9 stupnjeva, predtrag 103 mm, hod sprijeda/straga 120/161 mm, visina sjedala 840 mm, masa sa svim tekućinama 187 kg, nosivost 223 kg, spremnik goriva 15 litara
Garancija četiri godine
Servisni intervali svakih 15.000 km
Boje crvena
Cijena 19.990 eura

Mjerenja
Najviša brzina 246 km/h
Ubrzanje
0-100 km/h 3,4 s
0-140 km/h 5,3 s
0-200 km/h 10,8 s

Međuubrzanje
60-100 km/h 3,5 s
100-140 km/h 3,6 s
140-180 km/h 4,0 s

Potrošnja
Magistrala/100 km 4,5 l
Doseg – magistrala 333 km





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Suzuki DL650 V-Strom Yamaha T-max 500 Honda VT 750 C shadow Honda CB 1000 R Gilera Runner 50 SP Gilera GP800 Suzuki Bandit 650 2007- Yamaha FZ1 Fazer Yamaha XT660X Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 KTM 690 Duke Honda CBR 600 F (2011.) Honda XL700V Transalp KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Yamaha YZF-R125 Honda CBF 600 N Yamaha X-max 250 (2011.) Yamaha V-max Suzuki GSX-R 1000 2009 Piaggio beverly tourer 300ie BMW K 1600 GTL (2011.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Yamaha XJ6 (2010.) Yamaha FJR 1300 AS Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Suzuki GSF1250 S ABS bandit Yamaha FZ8/fazer 800 Kawasaki VN 900 Classic Aprilia RS 125 Vespa PX 125/150 (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Honda VFR 1200 F Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Suzuki DL1000 V-Strom Gilera Nexus 300 i.e. Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit Yamaha YZF-R6 2006-2007 Ducati Diavel (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Kawasaki ZX-10R (2011.) Suzuki GSX-R 600 (2011.) BMW K 1600 GT (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Suzuki SFV650 Gladius 2009 Aprilia Shiver 750 GT Kawasaki Ninja 250 R BMW S 1000 RR BMW K 1300 GT 2009 Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW G 650 GS (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Aprilia NA 850 Mana 2007- Megelli sport 125 R Honda VFR 800 2003- Honda CBR 125 R (2011.) Aprilia RSV 4 R KTM Duke 125 (2011.) Ducati 1198 SP (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) Aprilia shiver 750 Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) Yamaha FJR1300 KTM RC-8 R (2011.) Honda CB600F Hornet 2007- Ducati Monster 1100 evo (2011.) Honda XL650V Transalp Yamaha TDM850 1996- BMW R1200GS 2007 Yamaha FZ6 (S2) 2007- Honda CBF 600 S Kawasaki Z 750 R (2011.) Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Suzuki GSX-R 750 (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Honda CBR 250 R (2011.) Hyosung GT 250 R Honda CBF125 MV Agusta F3 675 (2011.) Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Aprilia Pegaso 650 I.E. Triumph Daytona 675 R (2011.) Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Kawasaki KLE500 2005- Kawasaki W 800 (2011.) Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.)