Motorevija
PRETRAGA
2023-05-05 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Dunlop
Bookmark and Share

Godine 2012. konzervativni Transalp je nakon 25 godina uklonjen iz Hondine modelske ponude. Sada se vratio, snažniji i lakši no ikada, s cijenom koja jamči izvrsne prodajne rezulate



Bila je to jedna od onih prezentacija koje se pamte cijeli život. Naime, Honda je za prvu vožnju Transalpa 700 (RD13 – 2008.) odabrala francuski Alpski prijevoj Col de la Bonnet (oko 2700 m.n.v.), što zapravo nije ništa neobično s obzirom na naziv modela i njegovu namjenu. Uostalom, GPS koordinate ovog prijevoja upisane su na Transalpovu grafiku na oplatama. Ono što jest vrlo neobično - to je učinila u kasnom studenom, kada su se temperature spustile debelo ispod ništice te nam za potpun doživljaj čak i osigurala spavanje u šatorima u kampu. Kako smo već rekli, i danas tj. 15 godina kasnije, dobro pamtimo taj događaj.

 

Bila je to prethodna generacija Transalpa koja se proizvodila zaključno sa 2012. godinom. I ne, taj model nije bio aktualan sve 'do jučer', već je u potpunosti izbivao iz proizvodne game punih 11 godina! Zašto? Honda je kao razlog komunicirala 'nedostatak potražnje', baš kao i kod Africe Twin davne 2003. godine. Da, očito je da neki Hondini modeli moraju otići da bi se ponovno vratili, što se podjednako može primijeniti i na motocikle i na automobile.



No, krenimo od samog početka. Kada je Honda krajem 1986. predstavila XL 600 V Transalp, bio je to motocikl koji je slovio kao klasa za sebe, unatoč sada već legendarnom BMW-u R 80 G/S-u. Jer, do tada definitivno niste mogli vidjeli toliko plastike na terenskom vozilu s prednjim 21-colnim kotačem. Honda je požurila pojasniti da usprkos sličnosti s aktualnim pobjednikom relija Pariz-Dakar, Transalp ne treba pogrešno shvatiti kao hardcore terenski stroj, već prije kao udoban tourer s izrazitim talentom za neasfaltirane puteve. Prava offroad varijanta došla je godinu dana kasnije u obliku Africe Twin, no to je već neka druga priča. Činjenica jest da su se oba koncepta izvrsno prodavala, te da su vrlo brzo stekli imidž neuništivih motocikala.

 

Zašto je Honda nakon toliko vremena odlučila vratiti Transalp? Vjerojatno je bilo jako bolno posljednjih nekoliko godina postrance promatrati kako konkurencija poput Yamahe i KTM-a jaše na valu 'enduromanije' (Tenere 700, Adventure 790/890) i podebljava ionako dobre prodajne brojke. Isto tako, nova verzija Africe Twin se preselila u razred iznad originala, što se u konačnici itekako odrazilo i na njezinu cijenu. U najboljem slučaju razlika do aktualnog Transalpa iznosi oko 5000 eura (bazna izvedba Africe Twin).

 

Kroz kakve je promjene prošao novi Transalp u odnosu na prethodnika? Obujam je sa prijašnjih 680 porastao na 755 cm³, te umjesto 60 KS i 60 Nm sada razvija 92 KS i 75 Nm. Isto tako, Honda navodi da 750-tka sa svim tekućinama na vagi pokazuje 208 kg, što je 12 kg manje u odnosu na prethodnu generaciju. Takve perfromanse Hondu čine najjačim i ujedno najlakšim putnim endurom u ovome segmentu. V2-motori su stvar prošlosti, Transalpa - poput Africe Twin - pogoni paralelni twin, koji je u gotovo identičnom tehničkom obliku svoje mjesto pronašao i u novom Hornetu.

 

Dok su se nekada u izvornom Transalpu za formiranje smjese goriva i zraka brinula dva rasplinjača od 32 mm, danas najsuvremenija elektronika s leptirastim tijelima od 46 mm osiguravaju više snage uz manju žeđ! Svega 4,3 litre trebale bi biti dovoljne za 100 kilometara, statična buka iznosi 94 dB (A). Četiri osjetno različita mapiranja ('Sport', 'Standard', 'Rain' i 'Gravel') i slobodno podesivi 'User' način rada odgovaraju aktualnim trendovima. Kontrola proklizavanja i ABS mogu se podesiti u pet odnosno dva stupnja te se mogu isključiti u potpunosti tj. samo straga.

Anti-hopping spojka je mekana i precizna, snagu preusmjerava na 18-colni stražnji kotač preko mjenjača sa šest stupnjeva prijenosa koji pak funkcionira pojednako odlučno, oštro i precizno. Hondin unikatni DCT-mjenjač s dvostrukom spojkom nije planiran za ugradnju u Transalp, baš kao ni tempomat. Jer, Honda kaže - "...neka bude što jednostavnije!". Zvuči poznato? Da, isto su govorili i za prvu generaciju mocderne Africe Twin, pa vidimo u što se danas pretvorila (izvedba Adventure Sports, DCT, poluaktivni ovjes itd.)

 

No, Transalp 750 doista jest jednostavan, barem kada je ovjes u pitanju. Sprijeda i straga moguće je podešavati samo predopterećenje opruge. Ne smeta nas, jer ovjes je podešen ugodno i 'diše' kao dobro odmjerena cjelina. Ergonomija je također skrojena po mjeri, ruke i noge kao da same od sebe padaju na predviđena mjesta. Posebice je kut svijanja koljena vrlo opušten zahvaljujući prilično nisko postavljenim osloncima za noge. Čak i manji od dva vjetrobrana nudi pristojnu zaštitu od vremenskih neprilika.

Twin se glasa vrlo neobično, zvuči dosta jezgrovito, tvrdo i metalno. Po svemu sudeći Honda je na prvu htjela ostaviti dojam itekako ozbiljnog motocikla, u čemu je i uspjela. Od oko 2500 o/min motor prihvaća šesti stupanj prijenosa, pri čemu je 3000 o/min oko 80 km/h a 3800 o/min brzina od 100 km/h. Agregat postaje živahan nakon što prijeđe granicu od 4500 o/min i tada počinje iskazivati svoje sportske ambicije. Upside-down vilica jako dobro reagira na sve vrste neravnina, no u oštrijem tempu vožnje stražnji amortizer pokazuje deficite. Naime, nedostaje mu brzine u povratu ali i mekoće upijanja, tako da je stražnji kraj prilično uznemiren pri oštrijem tempu vožnje.

 

Ne bi to bio neki veliki problem da se Transalp 750 vozi kao 'papamobil', no situacija je upravo suprotna. Naime, da ne znate da je sprijeda 21-colni kotač, imali biste osjećaj kao da se vozite na funbikeu koji se kotrlja na 17-colnim naplatcima. Upravljivost i dinamika su fantastični, lakoća izmjene pravca ostavlja bez daha a motor zahvaljujući radosti vrtnje u potpunosti podržava ovakav stil vožnje. Stoga je dobro da oslonci za noge prilično rano upozoravaju na kontakt s podlogom.

 

Kočnicama se također malo toga može prigovoriti. U potpunosti drže Transalp pod kontrolom, doduše uz malo više sile na polugici no što smo navikli. Na učinak kao i na transparentnost kočnica se nema što dodati. Ono što nas je pak iznimno smetalo prilikom prve vožnje Transalpa 750 u Toskani su pokazivači smjera koji su se često aktivirali iz 'sigurnosnih razloga'. Naime, naša zaustavljanja nikako se ne bi mogla podvesti kao 'nagla' ili 'prijetnja sigurnosti prometa', ali su se unatoč tome četiri pokazivača neprestano uključivala aludirajući na 'opasnost na cesti'. Iritantno do bola... Ono što pak veseli jest cijena Transalpa za koju nitko nije očekivao da će biti postavljena ispod 90.000 kuna (11.900 eura). Iz Rutinga poručuju da se bliži i početak prodaje u Hrvatskoj – Transalp 750 u Hondine salone stiže krajem svibnja tj. početkom lipnja. Po svemu sudeći, riječ je o jednom od prodajnih hitova za 2023. godinu.





TEHNIČKI PODACI

Motor
Tekućinom hlađeni paralelni twin, jedna kontrabalansna osovina, dvije bregaste osovine u glavi pokretane lancem, četiri ventila po cilindru, klackalice, hidropodizači, suhi karter, ubrizgavanje 2x46 mm, regulirani katalizator, alternator 440 W, akumulator 12V/9 Ah, višelamelna spojka u uljnoj kupelji pokretana mehanički (anti-hopping), šest brzina, pogonski lanac O-ring, sekundarni prijenos 45:16
Promjer x hod 87,0 x 63,5 mm
Obujam 755 ccm
Kompresija 11,0:1
Snaga 92 KS (67,5 kW) pri 9500 o/min
Okretni moment 75 Nm pri 7250 o/min

Okvir, ovjes, kočnice
Čelični profili, prednja vilica upside-down promjera 43 mm, stražnja klasična aluminijska vilica, monoamortizer s polužjem, sprijeda dvostruki diskovi promjera 310 mm i čeljust s četiri klipa, straga disk promjera 256 mm i plivajuća čeljust s jednim klipom, kontrola trakcije, ABS
Žbičani kotači 2,15 x 21, 4,00 x 18
Gume 90/90-21, 150/70 R18

Masa i dimenzije
Međuosovinski razmak 1560 mm, kut glave okvira 63 stupnja, predtrag 111 mm, hod sprijeda/straga 200/190 mm, visina sjedala 850 mm, masa sa svim tekućinama 208 kg, ukupna dopuštena masa 415 kg, spremnik goriva 16,9 litara
Garancija dvije godine
Boje bijelo-plavo-crvena, siva, crna
Cijena 11.900 eura/89.660 kuna





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Honda CB 1000 R Yamaha XT 660 Z Ténéré Gilera GP800 Yamaha FZ1 Fazer Suzuki Bandit 650 2007- Yamaha YZF-R1 2009 Gilera Runner 50 SP Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Honda CBR 600 F (2011.) Yamaha XT660X KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Honda XL700V Transalp KTM 690 Duke Yamaha V-max Yamaha X-max 250 (2011.) Yamaha YZF-R125 Piaggio beverly tourer 300ie Honda CBF 600 N BMW K 1600 GTL (2011.) Suzuki GSX-R 1000 2009 Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Aprilia RS 125 Vespa PX 125/150 (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki VN 900 Classic Yamaha FZ8/fazer 800 Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Ducati Diavel (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Honda VT 750 Shadow Spirit Kawasaki ZX-10R (2011.) Kawasaki Ninja 250 R Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Suzuki DL1000 V-Strom Honda VFR 1200 F Suzuki GSX-R 600 (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Gilera Nexus 300 i.e. BMW K 1600 GT (2011.) Yamaha YZF-R6 2006-2007 Aprilia Shiver 750 GT Suzuki SFV650 Gladius 2009 BMW S 1000 RR Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW G 650 GS (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Megelli sport 125 R BMW K 1300 GT 2009 Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CBR 125 R (2011.) Aprilia RSV 4 R Honda VFR 800 2003- Ducati 1198 SP (2011.) KTM Duke 125 (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Yamaha FJR1300 Ducati Monster 1100 evo (2011.) Honda CBF 600 S Honda CB600F Hornet 2007- Yamaha TDM850 1996- Aprilia shiver 750 Suzuki GSX-R 750 (2011.) Kawasaki Z 750 R (2011.) Yamaha FZ6 (S2) 2007- BMW R1200GS 2007 Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Honda CBR 250 R (2011.) Hyosung GT 250 R Suzuki GSR 750 (2011.) MV Agusta F3 675 (2011.) Honda CBF125 Honda XL650V Transalp Triumph Daytona 675 R (2011.) Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Kawasaki KLR650 / R Aprilia Pegaso 650 I.E.