Motorevija
PRETRAGA
2015-03-03 , Autor: Ante Radić, Slike: fact
Bookmark and Share

Nakon dvoboja na Jadranskoj magistrali, jedan je morao potpisati kapitulaciju



Gotovo je nevjerojatno da neki model motocikla može ostarjeti preko noći, i to doslovce, a usput potvrditi i izreku kako izgled vara. Upravo to se dogodilo s Kawasakijevim bestselerom u srednjoj klasi, modelom ER-6 n, predstavljenim ne tako davne 2005. Radi se o modelu omiljenom među početnicima u potrazi za prvim velikim motociklom, koji usput rečeno, izgleda bolje no ikad, premda aktualni redizajn datira iz 2012. Kawasaki izuzetno vješto skriva godine, pa bi netko neupućen mogao pomisliti da je predstavljen tek pred koju godinu, a ne gotovo cijelu dekadu ranije. Pravi mali streetfighter, s izgrađenim imidžem i vojskom zadovoljnih vlasnika. No, tehnološki sat polako mu otkucava, jer pojavio se novitet koji redefinira sustav vrijednosti među nakedima srednje klase.

Yamaha MT-07 zamirisala je kao potencijalni prodajni hit već tijekom premijernog predstavljanja prošle jeseni na sajmu u Milanu, posebice uzmemo li u obzir prodajnu cijenu. Istina, MT-07 koncepcijski ne donosi ništa revolucionarno, ali kao cjelina ostavlja izuzetno dobar dojam, bez prostora za ozbiljniju objektivnu kritiku. A za otkrivanje pravih razlika, nema druge no staviti oba motocikla bok uz bok. Kao i mnogo puta dosad, idealnom testnom rutom nametnula se dionica Jadranske magistrale između Senja i Karlobaga.



Vizualno, oba testna kandidata oslanjaju se na slična dizajnersko-tehnološka rješenja. Uska silueta, kompaktne dimenzije, under-engine ispuh, obične teleskopske vilice, nazubljeni diskovi, aksijalno pričvršćene kočne čeljusti - generalno, u ovom cjenovnom razredu nema im se što prigovoriti.

Ipak, razlike postaju primjetnije kada krenete zagledavati detaljnije svaku od komponenti. Vezano uz završnu obradu, prednost je svakako na Yamahinoj strani. Djeluje nekako finije i preciznije izrađeno, s posebnim naglaskom na izvedbu detalja. Jedino što odskače iz tako impresivne cjeline jest hladnjak rashladne tekućine koji djeluje kao da dolazi iz reciklaže. Nije svijenog oblika kao što smo naviknuli, već ravan, a uz to i nije lakiran, pa do izražaja dolazi sirov, neobrađeni materijal. Nismo uopće prestrogi ako ga opišemo kao optička katastrofa. Šteta, jer sve ostalo djeluje tako dojmljivo, da ne kažemo - skuplje no što uistinu jest.



Kawasaki najbolji dojam ostavlja kada ga gledate s kakvih desetak metara udaljenosti. Definitivno se radi o dizajnerski uspjelom uratku, ali doživljaj pomalo blijedi kako mu se približavate. Trellis-okvir od čeličnih cijevi oku je vrlo privlačan, a i stražnja vilica u istoj tehnologiji ostavlja poprilično dobar dojam. No, zastarjeli napinjač lanca, priprosto izliveni blokovi motora te još poneki manje impresivni detalji ne uljepšavaju cjelokupnu sliku. Pitanje je samo hoćete li na to zažmiriti ili će vam pozornost i dalje privlačiti bočno istaknuti stražnji amortizer, jedan od najprepoznatljivijih zaštitnih znakova malog streetfightera iz Akashija.



Po pitanju ergonomije, razlike su veće od očekivanih. Kawasaki integrira vozača dublje u sjedalo, a oslonci nogu podignuti su nerazumno visoko te previše povučeni unazad. To stvara nepotrebno oštar kut svijanja koljena, posebice kod viših vozača, što postaje naporno tijekom duljih vožnji. Yamahina je pozicija sjedenja prirodnija, a osnovna je razlika u smještaju nožnih oslonaca koji su pomaknuti naprijed te su na nešto manjoj udaljenosti od tla. Upravljač je šireg hvata nego na Kawasakiju, pa u ergonomiji možemo pronaći primjesu supermota. Ujedno se vozač osjeća manje integriranim u sjedalo, ali ne u negativnom smislu.



Ono što se itekako osjeća pri manevriranju u mjestu jest pozamašna razlika u kilaži. Podaci govore da se radi o razlici od nepunih 30 kilograma, a toga postajete svjesni kada manevrirate motociklom u mjestu ili ga pogurate snagom nogu unazad. Yamaha već ovdje nagoviješta svoju prednost.

No, vrijeme je da pokrenemo motore. Kawasakijev paralelni twin radi s kutem paljenja od 180 stupnjeva između cilindara i javlja se prepoznatljivim zvukom s ravnomjernim bubnjanjem iz ispuha. Yamaha se glasa osjetno šarmantnije i neravnomjernije te spremnije reagira na komandu gasa iz nižih okretaja. Iako se radi o gotovo istovjetnoj koncepciji motora, kut paljenja (270 stupnjeva kod Yamahe) čini veliku razliku između paralelnih twinova sličnog obujma. Yamaha to naziva crossplane-filozofijom, koju primjenjuje i kod rednih trocilindarskih (MT-09) te rednih četverocilindarskih motora (YZF-R1). Zahvaljujući asimetričnom kutu paljenja značajno su reducirane inercijske sile klipova, a praktični je doživljaj najsličniji V2 motorima pod 90 stupnjeva. I zvukom i nastupom.

1/2 stranica Molimo, okrenite za nastavak
1/2




Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Honda CB 1000 R Gilera GP800 Gilera Runner 50 SP Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha FZ1 Fazer Suzuki Bandit 650 2007- Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Honda CBR 600 F (2011.) Yamaha XT660X KTM 690 Duke KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Honda XL700V Transalp Yamaha X-max 250 (2011.) Yamaha V-max Yamaha YZF-R125 Honda CBF 600 N Suzuki GSX-R 1000 2009 Piaggio beverly tourer 300ie Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) BMW K 1600 GTL (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Aprilia RS 125 Vespa PX 125/150 (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki VN 900 Classic BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Yamaha FZ8/fazer 800 Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Aprilia Tuono V4 R (2011.) Ducati Diavel (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit Suzuki DL1000 V-Strom Honda VFR 1200 F Kawasaki ZX-10R (2011.) Gilera Nexus 300 i.e. Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Yamaha YZF-R6 2006-2007 Yamaha YZF-R6 2008- Kawasaki Ninja 250 R Suzuki GSX-R 600 (2011.) BMW K 1600 GT (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Aprilia Shiver 750 GT Suzuki SFV650 Gladius 2009 BMW S 1000 RR Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW G 650 GS (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- BMW K 1300 GT 2009 Megelli sport 125 R Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CBR 125 R (2011.) Honda VFR 800 2003- Aprilia RSV 4 R Ducati 1198 SP (2011.) KTM Duke 125 (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Yamaha FJR1300 Honda CB600F Hornet 2007- Ducati Monster 1100 evo (2011.) Aprilia shiver 750 Honda CBF 600 S Yamaha TDM850 1996- Yamaha FZ6 (S2) 2007- BMW R1200GS 2007 Kawasaki Z 750 R (2011.) Suzuki GSX-R 750 (2011.) Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Honda XL650V Transalp Honda CBR 250 R (2011.) Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Suzuki GSR 750 (2011.) Hyosung GT 250 R Honda CBF125 MV Agusta F3 675 (2011.) Triumph Daytona 675 R (2011.) Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) Aprilia Pegaso 650 I.E. Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Kawasaki KLR650 / R