Motorevija
PRETRAGA
2024-03-13 , Autor: Motorevija, Slike: Kawasaki
Bookmark and Share

Kawasaki je ponudio hibridni pogonski sklop gdje elektromotor potpomaže benzinca, a malena baterija omoguće i potpuno električni pogon. Kako sve funkcionira u praksi?



Na putu prema klimatskoj neutralnosti svoj doprinos počinju davati i hibridni dvokotači. U konkretnom slučaju, Kawasaki je odlučio smanjiti potrošnju i emisije štetnih plinova, uvodeći novi pogonski koncept koji će smanjiti njihov flotni CO2. Inženjeri iz Akashija pritom imaju multidisciplinarni pristup koji uključuje potpuno električne pogonske sklopove, one pokretane vodikom, ali i hibride. Potonje rješenje stiglo je u vidu modela Ninja 7 Hybrid čiji je zadatak smanjiti potrebu za fosilnim gorivom.

Hibridnu Ninju upoznali smo na svjetskoj novinarskoj prezentaciji u Barceloni. Prije nego što se posvetimo tehnici i dojmovima iz vožnje, nekoliko riječi o ergonomiji. Ninja 7 je načelno sportaš, ali kad prebacite desnu nogu preko sjedala udaljenog nepunih 80 cm od podloge i dohvatite upravljač, ruke neće biti ispružene kao na kakvoj beskompromisnoj jurilici - ukupna ergonomija sasvim je prilagođena svakodnevici, pa i duljim putovanjima. Kut svijanja koljena nije preoštar, a spremnik goriva od 14 litara je ugodno profiliran i ne širi noge, dok su stopala na umjereno visokoj poziciji.

 

Dakle, nigdje nema ekstrema, sve poziva na ugodnu vožnju, po potrebi i višesatnu. Jasno, prije toga moramo pokrenuti motor. U skladu s filozofijom modela Ninja, okretanjem ključa u bravici automatski se aktivira mod vožnje 'Sport'. Budući da je riječ o tzv. full-hibridu, Kawasaki ostavlja mogućnost korištenja svakog pogona zasebno ili kombinirano. Ninja 7 tako može voziti u potpuno električnom modu, zatim Eco modu u kojem se postiže maksimalna efikasnost benzinsko-električnog pogona, dok mod Sport pruža maksimalne performanse jer elektromotor daje dodatni boost snage benzincu.

Jutarnji promet u Barceloni je kaotičan, oko nas su nepregledne kolone automobila, kamiona i motoriziranih dvokotača. Idealni uvjeti da Ninju 7 Hybrid prebacimo u potpuno električni mod, što podrazumijeva i bešumno kretanje. Maksimum koji isporučuje elektromotor iznosi 9 kW, uz maksimalnu brzinu od 66 km/h. Litij-ionska baterija kapaciteta 1,4 kWh s 48-voltnom instalacijom i tekućinom hlađenim elektromotorom dovoljna je za skroman doseg od 12 km, koji se može malo i produžiti u gradskom ritmu kreni-stani jer tu je i regenerativno kočenje.

 

Odmah postaje jasno da je potpuno električni mod prikladan samo za gužve u centru grada, pa se ubrzo prebacujemo u mod Eco. Uz automatski sustav start-stop i električni pogon do nekih 20 km/h, potrošnja goriva drži se na minimalnim vrijednostima, pa Ninja 7 Hybrid ne može biti učinkovitiji no što jest. Iz tog je razloga ugrađen i automatizirani prijenos, na motociklu nema ni poluge spojke ni polugice mjenjača, izmjena šest stupnjeva prijenosa je automatska. U čisto električnom modu koriste se samo prva četiri stupnja prijenosa, a u modu Eco na raspolaganju su i preostala dva.

Osim toga, Ninja 7 Hybrid sam odlučuje kada će promijeniti stupanj prijenosa i sukladno filozofiji što niže potrošnje goriva, ubacivanje u viši stupanj obavlja što je ranije moguće. U praksi to baš i nije dobra ideja jer twin obujma 451 ccm isporučuje maksimalnu snagu od 59 KS pri visokih 10.500 okretaja, dok je maksimalni okretni moment od 43,6 Nm dostupan na 7500 okretaja. Srećom, vozač može intervenirati manualno putem tipki +/- na lijevoj strani upravljača, dok prilikom zaustavljanja Ninja 7 Hybrid sam vraća mjenjač do prvog stupnja prijenosa. Drugim riječima, motocikl prepoznaje situaciju u kojoj se nalazi i samostalno intervenira na mjenjač, kada je to potrebno. I to radi dosta dobro, bez neželjenih zatrzavanja.

 

A ima li hibridni štedljivac svoju zabavnu stranu? Kada vozač odluči preuzeti stvar u svoje ruke i poigrati se s tipkama mjenjača, Ninja će prihvatiti poziv na igru. Zavoji svih oblika i zahtjevnija pretjecanja lako se odrađuju s brzopoteznim 'downshiftingom'. Okvir i ovjes imaju dovoljno pokrića, uostalom, konstrukciju okvira poznajemo s modela Z 650 i Ninja 650, kao i nepodesivu, konvencionalnu prednju vilicu promjera 41 mm, odnosno stražnji amortizer koji se može podešavati isključivo po preopterećenju opruge. No, uz tvornički deklariranu masu od 227 kg, u kojoj baterija participira s 13 kg, tu je međuosovinski razmak rastegnut na 1535 mm, pa ne možemo govoriti o sportskim predispozicijama za angažirano napadanje zavoja. Ninja 7 Hybrid nipošto nije beskompromisni sportaš, ali je dovoljno talentiran za pružanje užitka na magistralnim cestama, gdje ni bazični ovjes neće doći na (pre)velika iskušenja.

 

Stavimo sada po strani ideju štednje goriva i povećanje učinkovitosti. Na redu je sport i glazba, ubacujemo u mod Sport u kojem elektromotor i baterija daju najveću moguću potporu rednom dvocilindarskom benzincu. Na desnoj strani upravljača nalazi se prekidač 'e-Boost' koji kratkotrajno, u trajanju od pet sekundi, omogućuje isporuku vršne snage od 69 KS i 60,4 Nm. Upravo ta dodatna porcija okretnog momenta od 16 Nm je ono što čini razliku, jer elektromotor daje dodatni potisak već od prvog (centi)metra, taman u početnoj letargiji dok benzinac ne uhvati dah. Drugim riječima, tipka 'e-Boost' osnažuje benzinca upravo tamo gdje je najslabiji. Rezultat? U sprintu iz mirovanja Ninja 7 Hybrid ubrzava kao i motocikli klase 100+ KS!

Dodatni boost snage koristan je i tijekom međuubrzanja, odnosno za skraćivanje ravnice između dva zavoja. Ipak, treba imati na umu da boost dramatično crpi snagu iz baterije, kojoj treba dobrih 50 minuta vožnje da bi se ponovno napunila do vrha (zasad nema mogućnost vanjskog punjenja na utičnici). No, Kawasaki će i u sportskom modu pokušati uštedjeti koji decilitar goriva, stoga je uputno češće intervenirati na tipkama mjenjača kako biste sami režirali koliko dramatike želite u vožnji. Na kraju smo na TFT zaslonu očitali prosječnu potrošnju od 4,5 l/100 km, što je blizu tvorničke deklaracije od okrugle četiri litre.

 

Na kraju smo spoznali još jednu blagodat elektrificiranog pogona – Ninja 7 Hybrid pomaže pri manevriranju u mjestu, odnosno elektromotor na brzinama do 3 km/h olakšava pomicanje motocikla naprijed ili nazad, što je posebno korisno na uzbrdicama. Ali svakako pripazite da ga ne parkirate na nizbrdici, jer zbog automatskog prijenosa ne možete ostaviti motocikl 'u brzini'. Parkirna kočnica stoga bi bila od velike koristi, kao i ranije spomenuta mogućnost vanjskog punjenja baterije spajanjem na kućnu utičnicu. Tako bi cijeli hibridni paket bio - kompletniji.

ZAKLJUČAK
Kawasaki Ninja 7 Hybrid dokazao je da ekologija i zabava mogu ići ruku pod ruku, odnosno da vozački užitak može biti nesputan. Jasno, u okvirima deklarirane snage. Čini se kako hibridni motocikli imaju smisla i sudeći prema Kawasakiju, očekuje nas uzbudljiva, elektrificirana budućnost.

IZDVOJENO
Hibridna snaga


Ninja 7 Hybrid objedinjuje snagu benzinca i elektromotora kroz sustav automatskog prijenosa. Kakav je princip rada, objašnjavamo u nastavku


Snaga benzinskog motora prenosi se putem zupčanika kao i na konvencionalnim motociklima. Ali Kawasaki Ninja 7 Hybrid ima dodatni elektromotor koji putem istog sustava prijenosa pomaže benzincu, čineći ga uglađenijim, odnosno anulira promjene opterećenja koje su simptomatične za dvocilindarske motore. Kako stvari funkcioniraju? Zapravo vrlo jednostavno. Elektromotor je povezan lancem na središnji sustav prijenosa, što omogućuje i potpuno električnu vožnju. Budući da je benzinski motor također vezan na središnji sustav prijenosa, u isključivo električnom načinu rada stvarao bi neželjene otpore, stoga je ugrađena spojka kako bi se benzinski pogon posve 'otkopčao'. No elektromotor je stalno povezan sa sustavom prijenosa, kako bi se u određenim situacijama mogao koristiti kao generator za punjenje litij-ionske baterije, odnosno kako bi mogao pružiti dodatnu snagu pritiskom na tipku 'e-Boost'. Spojku stoga nadzire ECU jedinica, kako bi i tipke na upravljaču mogle simulirati rad klasičnog mjenjača.


TEHNIČKI PODACI

Motor
Tekućinom hlađeni, četverotaktni, redni dvocilindarski motor, jedna osovina za uravnoteženje, dvije bregaste u glavi pokretane lancem, četiri ventila po cilindru, podmazivanje klasičnim karterom, ubrizgavanje goriva 2 x Ø 36 mm, regulirani katalizator, tekućinom hlađeni sinkroni elektromotor s permanentnim magnetima, litij-ionska baterija nominalnog kapaciteta 1,4 kWh, višelamelna spojka u ulju, automatski mjenjač sa šest stupnjeva i hodom unazad, završni prijenos lancem, sekundarni prijenos 14:43

Motor s unutarnjim izgaranjem
Promjer x hod 70.0 x 58.6 mm
Obujam 451 cm³
Kompresija 11.7:1
Snaga 59 KS (43.5 kW) pri 10.500 o/min
Okr. moment 44 Nm pri 7500 o/min

Elektromotor (kontinuirana snaga)
Snaga 7.0 kW (10 KS) pri 2800 o/min
Okr. moment 24 Nm pri 2800 o/min

Snaga sustava 69 KS (51.1 kW) pri 10.500 o/min
Okr. moment 60 Nm pri 2800 o/min

Okvir i ovjes
Okvir od čeličnih cijevi, teleskopska vilica Ø 41 mm, dvostruka stražnja vilica, centralno postavljen amortizer s polužjem, podesivo predopterećenje opruge, sprijeda disk Ø 300 mm, dvoklipna plivajuća čeljust, straga disk Ø 220 mm, jednoklipna plivajuća čeljust, ABS
Kotači aluminijski 3.50 x 17; 4.50x17
Gume 120/70 ZR 17; 160/60 ZR 17

Masa i dimenzije
Međuosovinski razmak 1535 mm, kut glave okvira 65.0 stupnjeva, predtrag 104 mm, hod ovjesa sprijeda/straga 120/114 mm, visina sjedala 795 mm, suha masa 227 kg, najveća dopuštena masa 407 kg, spremnik goriva 14.0 litara, baterija se puni tijekom vožnje (zasad nema opcije vanjskog punjenja)
Garancija dvije godine
Boje srebrna/zelena
Cijena 14.478 eura





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Honda CB 1000 R Yamaha XT 660 Z Ténéré Gilera GP800 Yamaha FZ1 Fazer Suzuki Bandit 650 2007- Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Honda CBR 600 F (2011.) Gilera Runner 50 SP Yamaha XT660X KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Honda XL700V Transalp KTM 690 Duke Yamaha V-max Yamaha X-max 250 (2011.) Yamaha YZF-R125 Piaggio beverly tourer 300ie BMW K 1600 GTL (2011.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Suzuki GSX-R 1000 2009 Honda CBF 600 N Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Aprilia RS 125 Vespa PX 125/150 (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki VN 900 Classic Yamaha FZ8/fazer 800 Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Ducati Diavel (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Kawasaki Ninja 250 R Honda VT 750 Shadow Spirit Kawasaki ZX-10R (2011.) Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Honda VFR 1200 F Suzuki GSX-R 600 (2011.) BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki DL1000 V-Strom Gilera Nexus 300 i.e. Yamaha YZF-R6 2006-2007 Aprilia Shiver 750 GT Suzuki SFV650 Gladius 2009 BMW S 1000 RR Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW G 650 GS (2011.) Megelli sport 125 R Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- BMW K 1300 GT 2009 Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CBR 125 R (2011.) Aprilia RSV 4 R Honda VFR 800 2003- Ducati 1198 SP (2011.) KTM Duke 125 (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Honda CBF 600 S Ducati Monster 1100 evo (2011.) Yamaha FJR1300 Honda CB600F Hornet 2007- Yamaha TDM850 1996- Suzuki GSX-R 750 (2011.) Kawasaki Z 750 R (2011.) Aprilia shiver 750 Yamaha FZ6 (S2) 2007- Yamaha XVS 1300 A Midnight Star BMW R1200GS 2007 Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Hyosung GT 250 R Suzuki GSR 750 (2011.) Honda CBR 250 R (2011.) MV Agusta F3 675 (2011.) Honda CBF125 Honda XL650V Transalp Triumph Daytona 675 R (2011.) Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Kawasaki KLR650 / R Aprilia Pegaso 650 I.E.