2010-04-14 , Autor: Stefan Gluck i Kristijan Tićak, Slike: Jacek Bilski

Omjer uloženo-dobiveno oduvijek je bio fer. Yamaha FZ1 je od uvođenja na tržište 2006. nudila mnogo „veselja“ za iznimno pristojnu cijenu, a taj se omjer tijekom godina samo poboljšavao. Primjerice, u 2009. godini taj atraktivni naked mogli ste kupiti za 82 tisuće kuna, što je - u odnosu na godinu kada je lansirana - dvije tisuće kuna povoljnije.

I dan-danas, u konkurenciji japanskih maksi nakeda klase 1000, gotovo nitko ne nudi više konja za manje novca. Riječ je o 150 KS snažnom motoru koji je tada „iščupan“ iz sportaša R1. Uz to, za potrebe uvođenja u novu klasu smanjena je kompresija, iznova odmjeren mjenjač, „otupljeni“ su brijegovi bregastih osovina, izmijenjena mapa paljenja te je dorađeno ubrizgavanje goriva.


Tipično za FZ1 - ravan upravljač vrlo ugodne ergonomije

I to bi bilo to! No, novi vlasnici čudom su se čudili kada bi u trećoj ili četvrtoj brzini otvorili gas na izlasku zavoja. Dok je redni četverocilindraš u R1 supersportskim frikovima tjerao adrenalin na uši, vozači nakeda okarakterizirali su ga premlakim. Naravno, mislili su na niže i srednje režime koji bi ipak trebali biti primjereniji svakodnevici. Dakle, smanjivanje snage sa 180 na 150 KS u konačnici nije donijelo željenu preobrazbu sportaša u „fightera“.

---

+
ABS dostupan kao opcija
Doseg iznad 300 km
Servisni intervali svakih 10.000 km
Udoban smještaj suvozača

-
Oslonci za noge stružu prerano
Okretni moment u nižim režimima
Široko izveden spremnik goriva
Nema glavnih stajnih nožica

---

Također, klasični bi nedostatak petoventilskog motora u 2010. trebao ublažiti novi mapping. U stvarnom se životu, nakon naše prve vožnje tog motocikla, zapravo nije promijenilo mnogo toga. I dalje se FZ1 do 6000 o/min drži poprilično suzdržano da bi kasnije izuzetno energično nadoknadila taj nedostatak. Naime, visoki okretaji uistinu tjeraju krv na vrenje!



Povrh toga, subjektivan je dojam potkrijepljen i nakon mjerenja snage. Krivulje snage i okretnog momenta na modelu 2009. i 2010. gotovo kao da su „copy-paste“, s izuzetkom dijela između 7000 i 8000 o/min, gdje krivulja snage na modelu 2010. raste još strmije.



Stoga se FZ1 u vožnji ponaša kao 600-ica s golemom rezervom snage. To znači da je potreban stalan rad na mjenjaču i spojci, netipičan za tu klasu. Netipičan je i vrlo precizan i tih mjenjač što dosad na FZ1 nije bio slučaj.

Vibracije su također naslijeđe s prethodnog modela. Naime, u predjelu oslonaca za noge i na upravljaču još uvijek je prisutno sitno iritiranje koje nije eliminirano ni doradama na gumenim izolacijama.



Kao dobar serijski odabir pokazale su se Dunlopove gume sportmax pod oznakom D 221. Padanje u zavoj je ravnomjerno, grip siguran, a putanje precizne. Uz to, prednja vilica upside-down je - za razliku od one na prvom modelu FZ1 - podesiva po svim parametrima, dok je stražnji amortizer podesiv po tvrdoći opruge i povratu. Serijski je ovjes podešen za oštriju, sportsku vožnju te pruža dobar kompromis između komfora i izravnog osjećaja za podlogu.



Stoga odlučno povećavamo tempo. U trećoj brzini jurišamo nizbrdo, prilazimo zavoju, prilagođavamo brzinu, spuštamo se u nagib, a prije nego što počnemo otvarati gas, kroz zrak se lomi oštar zvuk. Pogađate, zvuk struganja metala po asfaltu. Nema sumnje, produžetak oslonaca za noge prerano dotiče podlogu te ograničava sportske gene tog motocikla, a u vožnji udvoje taj se fenomen dodatno intenzivira. Isto tako, iznenađuje smještaj suputnika koji je osjetno udobniji i komforniji no što se naslućuje pri letimičnom pogledu na mjesto gdje bi on trebao sjediti. Stoga bismo se mogli nadovezati da je izostavljanje ručica za držanje, baš kao i kukica za vezanje prtljage - nedostatak. Baš kao i glavnih stajnih oslonaca kojih na fazeru ima. No, oba motocikla za 2010. dijele jedan zajednički element - crni ispušni top kakav je Yamaha najavila i na predstojećem FZ8.