Motorevija
PRETRAGA
2022-02-01 , Autor: Andreas Bildl
Bookmark and Share

R7? Tako nešto smo već imali, zar ne!? Točno, na prijelazu tisućljeća Yamahin superbike kodne oznake OW02 već je nosio ovaj modelski naziv. No to je ujedno sve što mu je zajedničko s novom mid-size-sport uzdanicom 



Mališani nadiru. Nakon svih godina u kojima smo uživali u izobilju snage i vještinama modernih sustava asistencije, na tržištu se pojavljuje sve veći broj motocikala s prosječnom - a sasvim dovoljnom - porcijom snage u svakodnevici. Ulazni naked-modeli poput Z-a 650, SV-a 650 te MT-07 već se dugo vrte na top-listama najprodavanijih modela, a sada se ovaj trend proširuje i na sportaše. Ili da budemo dosljedniji, na motocikle koji svojim full-oplatama podsjećaju na nekadašnje supersportaše.

Najnoviji u nizu primjera nakon Aprilijinog RS-a 660 je s nestrpljenjem očekivana Yamaha R7 koja je pobrala mnogo simpatija i pozitivnih recenzija prilikom prvog predstavljanja. Kompaktan, smisleno zaokružen sportaš obujma 700 ccm sa zdravih 73 KS, naravno, da nema baš nikakve veze s imenjakom iz Superbikea - R7 - kodnog naziva OW02, kojim je Noriyuki Haga 2000. kao viceprvak svijeta dobrano pretresao SBK-prvenstvo.



No vratimo se mi na novi R7. Njime japanski proizvođač jednim udarcem ubija dvije muhe. S jedne strane, ni nakon brojnih najava donedavno još uvijek nije bilo sportaša u MT-obitelji. S druge strane, postojala je golema rupa u modelskoj gami između početničkog R3 i superbikea R1, koji zapravo nije zatvorio ni R6 koji se prodavao isključivo kao trkaća verzija. Dakle, sada imamo R7 pa je paleta Yamahinih modela posložena znatno smislenije no prije.

Jutro, kao i uvijek na svakoj prezentaciji, pripada magistralnim cestama. U ovom slučaju, konkretno onima u okolici španjolske Almeríje. Poslijepodne pak R7 može pokazati koliko se zapravo bavi sportom na Circuito Andalucíji. Prvih nekoliko kilometara izvan urbanih sredina brzo pokazuje da je R7 ozbiljan po pitanju svog sportskog izgleda, i to ne samo zbog svoje upside-down vilice, radijalnih čeljusti s četiri klipa i radijalne pumpe kočnice. Unatoč visini sjedala od samo 830 mm, s ručkama upravljača smještenima ispod mosta prednje vilice te ne previsoko postavljenima osloncima za noge, položaj sjedenja mnogo je bliži supersportskoj R6 no allrounderu R3. Što pak znači da će pritisak na ručne zglobove u usporenom gradskom prometu biti nešto veći. S druge strane, kad izađete iz grada u vijugavo zaleđe, položaj sjedenja se vrlo dobro uklapa u dinamiku vožnje ovog motocikla. Ne, pozicija sjedenja nije previše ekstremna, spremnik je lijep i uzak, pa zabava može početi.



A zabavu jamči paralelni twin 'usvojen' iz MT-07, s naglaskom da se radi o potpuno identično podešenoj pogonskoj jedinici. Dakle, što se pogona tiče, ne očekuju nas (neugodna) iznenađenja. Twin izvrsno leži na gasu, isporučuje konkretan potisak već od 3000 o/min te nas potpuno osvaja širokim uporabnim područjem, što vozaču pak omogućuje da se kreće opušteno, bez stresa. Uz to, dopadljiv je i umiljat, fino prigušen, a još uvijek vrlo konkretan zvuk Yamahina CP2.

Ako se pak želite kretati žustrije, tada se trebate držati režima od iznad 5000 o/min. A Yamaha R7 može biti itekako žustra, jer je sekundarni omjer postavljen jedan 'zub' više (42/16) kako bi najviša brzina bila viša (216 km/h) no na naked inačici. Položaj sjedenja orijentiran na prednji kotač praktički izaziva vaš atletski instinkt u vožnji. Bridgestone S22 u tom slučaju od vas čini partnera u ovoj igri, naravno ako možete iskoristiti tu razinu gripa. Okvir je u osnovi isti kao kod MT-07, samo je kut glave okvira sa 66,3 umjesto 65,5 stupnjeva nešto strmiji, pa je i međuosovinski razmak pet milimetara kraći (1395 mm). Tu je i novi stražnji okvir te čvršći bočni dijelovi iznad mjesta prihvata stražnje vilice. S druge strane, R7 nosi šest kilograma više na plećima od MT-a, barem u 'papirnatom' obliku, iako mu je akumulator kilogram lakši, a spremnik litru manji. Zaključak je da pruža opušteno, lakonogo kretanje.



Možda je u smislu dinamike nešto manje 'pahuljast' i živahan od MT-a, no s druge strane R7 je ugodno punašan i stabilan na pravcu, pa čak i u obrušavanju na brže, otvorenije zavoje. Potpuno podesiva upside-down vilica Kayaba reagira osjetljivo i udobno, dok monoamortizer, koji se može podesiti po prednapregnutosti opruge i povratu, ublažava čvrsto i zanemaruje blage neravnine. Samo na valovitoj podlozi, a posebice ako se radi o brzim izmjenama pravca, prednji i stražnji kraj motocikla nisu sinkronizirani. No možda se i to može prilagoditi strpljivim set-upom ovjesa.

U svakom slučaju, užitak je ovog sportaša srednje klase bacati iz jednog nagiba u drugi, te pritom twin sa 73 KS do iznemoglosti cijediti poput limuna, do posljednje kapi. Radijalno montirane čeljusti s četiri klipa, aktivirane Brembovom radijalnom pumpom, osjećajno grizu u diskove promjera 296 mm. Progresija pritiska nastavlja zaustavljati motocikl sve većom snagom - na učinak i doziranje kočnica se nema što prigovoriti. Zabavu malo kvari zaslon niskog kontrasta, koji reflektira jako sunce i tek je umjereno čitljiv. Ipak, prvi kraći obilazak brdovitim i vijugavim magistralnim cestama tek budi apetit za drugi dio dana.



Promjena lokacije i scene - Circuito Andalucía, Almería. I ovdje R7 ujutro dodaje još nekoliko 'drva na vatru'. Uz malo zategnutiju postavku ovjesa i sportske gume Bridgestone R11, R7 se vozi primjetno preciznije i oštrije u zavojima. Tome svakako doprinosi i nešto tvrđi okvir iznad mjesta prihvata stražnje vilice. Zahtjevna i vijugava staza skrojena je za male sportske fanatike. R7 je otvoren za korekcije kursa i želi ga zadržati samo na odlučno postavljenoj liniji. Čini to minimalnom silom uspravljanja pri kočenju, što je za svaku pohvalu. Derivat MT-07 se na trkalištu mora snaći bez promjenjivih mapa, ABS-a za zavoje i kontrole proklizavanja. S obzirom na ponuđenu 'vatrenu moć', to i nije neka drama. Baš suprotno. Razvijanje snage je linearno i potpuno kontrolirano, te kao takvo vrlo iskoristivo, osobito jer vam Bridgestone R11 pritom pruža fantastičan grip.

R7 se može 'ispaljivati' iz nagiba do mile volje, miran stražnji kraj motocikla ni u jednom trenutku ne ometa kretanje. Bez sumnje, stražnji dio bi mogao podnijeti i veću porciju snage. CP2-agregat se ravnomjerno i slobodno vrti prema gore i samo nježno, ali osjetno, popušta s isporukom snage neposredno prije uključivanja limitatora. Opcijski quickshifter (oko 1400 kuna) radi pomalo grubo, ali pomaže u brzom prebacivanju stupnjeva prijenosa. Nedostatak - ne može računati na pomoć blippera i ne radi s obrnutom shemom prebacivanja stupnjeva. Ali nova klizna spojka radi izvrstan posao, drži stražnji kotač pod kontrolom čak i kada se brzo izmjenjuju tri stupnja prijenosa prema dolje, tijekom snažnih kočenja. 

Kad smo već kod snažnog kočenja, ako se R7 koristi na trkaćoj stazi, bilo bi lijepo da kočnice u prvom nastupu budu agresivnije i postojanije. Ali to se lako može popraviti ugradnjom prikladnijih (trkaćih) kočnih pločica. Isto tako, vilica s laganim 'drhtanjem' na kratkim neravninama u nagnutom položaju daje do znanja da je primarno podešena na uvjete magistralne ceste. Uostalom, temperatura rashladne tekućine u sustavu je prilikom prolaska posljednjeg zavoja bila na 87 stupnjeva, i to unatoč ljetnim temperaturama, tako da je R7 zasigurno sposoban termički izdržati naprezanja na trkalištu.



Nakon vrlo ugodnog dana, može se reći da je Yamaha s R7 lansirala ugodan, zabavan, cjenovno pristupačan te atraktivan sportski motocikl srednje klase koji ima što za ponuditi, i to ne samo početnicima već i naprednijim korisnicima. Svatko tko uloži malo više novca, dobit će ga u famoznom izdanju Anniversary, a za one koji imaju ozbiljnije trkaće ambicije, interni asortiman dodatne opreme sadrži čak i kompletan Öhlinsov kit, cijeli Akrapovičev sustav, kao i ABS-eliminator.


Zaključak
MT-07 i njegovi derivati već su bezbroj puta dokazali da je 73 KS sasvim pristojna i u većini situacija u svakodnevici - dovoljna porcija snage. No R7 za razliku od njih nudi i zabavu na trkaćoj stazi, kako za početnike tako i napredne vozače. Atraktivno skrojena, proporcionalnih dimenzija, solidne opreme te vrlo uredne završne obrade. I na kraju, sve je zaokruženo poštenom cijenom. (Pre)ostaje još samo da je dočekamo u domaćim prodajnim salonima.

Tehnički podaci
Motor
Tekućinom hlađeni paralelni twin, kontrabalansna osovina, dvije bregaste osovine u glavi pokretane lancem, četiri ventila po cilindru, klasičan karter, ubrizgavanje promjera 38 mm (2x), regulirani katalizator, alternator 410 W, akumulator 12 V/9 Ah, višelamelna spojka u uljnoj kupelji pokretana mehanički (anti-hopping), šest brzina, pogonski lanac O-ring
Promjer x hod 80 x 68,6 mm
Obujam 689 ccm
Kompresija 11,5:1
Snaga 73 KS (54 kW) pri 8750 o/min
Okretni moment 67 Nm pri 6500 o/min

Okvir, ovjes, kočnice
Čelične grede, prednja vilica upside-down promjera 41 mm podesiva u stlačivanju opruge, kompresiji i povratu, čelična stražnja vilica, monoamortizer s polužjem podesiv u stlačivanju opruge i povratu, sprijeda dvostruki diskovi promjera 298 mm i čeljust s četiri klipa, straga disk promjera 245 mm i plivajuća čeljust s jednim klipom, ABS

Gume i kotači
Alu-legura 3,50 x 17, 5,50 x 17
Gume 120/70 ZR 17, 180/55 ZR 17

Masa i dimenzije
Međuosovinski razmak 1395 mm, kut glave okvira 66,3 stupnja, predtrag 90 mm, hod sprijeda/straga 130/130 mm, visina sjedala 835 mm, masa praznog vozila 188 kg, spremnik goriva 13 litara

Garancija tri godine
Boje plava, crna, 60th anniversary
Cijena 75.490 kn





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Suzuki DL650 V-Strom Honda CB 1000 R Honda VT 750 C shadow Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha FZ1 Fazer Gilera GP800 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 600 F (2011.) Yamaha V-max Suzuki Bandit 650 2007- KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Yamaha X-max 250 (2011.) Honda XL700V Transalp BMW K 1600 GTL (2011.) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Piaggio beverly tourer 300ie Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) KTM 690 Duke Yamaha XJ6 (2010.) Yamaha XT660X Suzuki GSX-R 1000 2009 Aprilia RS 125 Vespa PX 125/150 (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Yamaha YZF-R125 Honda Crossrunner (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Honda CBF 600 N Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Ducati Diavel (2011.) Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki Ninja 250 R Kawasaki VN 900 Classic Yamaha FJR 1300 AS Kawasaki ZX-10R (2011.) Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Gilera Runner 50 SP BMW K 1600 GT (2011.) Yamaha FZ8/fazer 800 Honda VT 750 Shadow Spirit Suzuki GSX-R 600 (2011.) Suzuki SFV650 Gladius 2009 Aprilia Shiver 750 GT Yamaha YZF-R6 2008- Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) Megelli sport 125 R BMW S 1000 RR BMW G 650 GS (2011.) Yamaha YZF-R6 2006-2007 Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Gilera Nexus 300 i.e. Honda CBR 125 R (2011.) BMW K 1300 GT 2009 Honda VFR 1200 F Aprilia NA 850 Mana 2007- Ducati 1198 SP (2011.) Suzuki DL1000 V-Strom Honda CB 600 F/ABS (2011.) KTM RC-8 R (2011.) KTM Duke 125 (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) Aprilia RSV 4 R Honda VFR 800 2003- Ducati Monster 1100 evo (2011.) Honda CBF 600 S Honda CB600F Hornet 2007- Suzuki GSX-R 750 (2011.) Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Kawasaki Z 750 R (2011.) MV Agusta F3 675 (2011.) Yamaha TDM850 1996- Kawasaki KLR650 / R BMW R1200GS 2007 Hyosung GT 250 R Yamaha FZ6 (S2) 2007- Honda CBR 250 R (2011.) Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Yamaha FJR1300 Honda CBF125 Triumph Daytona 675 R (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Ural 750 (2003) Yamaha SR125 1997- Triumph Tiger 800 (2011.)