Motorevija
PRETRAGA
2026-04-17 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Ant productions
Bookmark and Share

Iako vanjski izgled to ne sugerira, najnovija verzija Yamahe YZF-R7 donosi pozamašan broj tehnoloških, ciklističkih i ergonomskih modifikacija. Jesu li je promjene doista i unaprijedile otkriva naša vožnja u Andaluziji gdje smo sudjelovali kao jedini medij iz Hrvatske


Sunce se polako uzdiže iznad slikovitih andaluzijskih brežuljaka, njegove prve zrake decentno se provlače kroz srebrnkasto-zelene krošnje maslinika. Jutro polako razmotava svjetlost nad krajolikom u okolici Seville, atmosfera je idilična, no zrak je, što je prilično neuobičajeno za ovo doba godine, u ranojutarnjim satima još uvijek oštar i svjež. Testna flota Yamahinih mid-size sportaša u jubilarnoj 70th Anniversary kombinaciji boja parkirana ispred našeg hotela poravnata je kao ‘po špagi’. Motocikli još uvijek miruju i uživaju u tom blagom svitanju.
 
No, neće još dugo jer kreću prve vožnje nove Yamahe R7 koja je za 2026. prošla kroz priličan broj unaprjeđenja. Naime, njezin izgled na prvu to ne otkriva, no nova R7 predstavlja značajan iskorak za tvrtku iz Iwate u procesu evolucije mid-size sportskih motocikala. Iako je ovaj model već od svog predstavljanja 2021. redefinirao pojam pristupačnog sportskog motocikla, te zbog svoga naziva koji aludira na legendarni superbike OW02 izazvao niz kontroverzi, najnovija verzija donosi pozamašan broj tehnoloških, ciklističkih i ergonomskih unapređenja. Potonja ga podižu na višu razinu – kako na cesti, tako i na trkaćoj stazi – što se jasno pokazalo već na prvim kilometrima, kako na otvorenoj cesti tako i na trkaćoj pisti.


No, prije same vožnje, krenimo od tehničke baze. Temelj nove R7 ostaje dobro poznati CP2 agregat, tekućinom hlađeni paralelni twin obujma 689 ccm s kutem radilice od 270 stupnjeva. Riječ je o motoru koji se odavno dokazao, kako pouzdanošću i niskim troškovima održavanja, tako i kombinacijom linearnog razvijanja snage i snažnog potiska u niskim i srednjim režimima. Mala usporedba: YZF-R6 je u svojoj najsnažnijoj izvedbi (129 KS) razvijala najviši okretni moment od 65 Nm pri 10.500 o/min. 'Slabašna' YZF-R7 pak nudi 68 Nm i to na 6500 o/min. Iako su ova dva motocikla dva različita svijeta (ili vremena, kako god hoćete), iz ovih se podataka može iščitati koji je od njih upotrebljiviji u svakodnevici.
 
 
A da bi od sada u tim uvjetima bila još bolja, Yamaha je R7 za 2026. nadogradila s ‘Yamaha Chip Controlled Throttle’ (Y-CCT), tj. onime što podrazumijevamo kao ride-by-wire, a koji omogućuje precizniju kontrolu otvaranja leptirastih tijela. Rezultat je još finija i linearnija isporuka snage, ali i potencijal nadograđivanja nizom naprednih elektroničkih sustava. I upravo tu dolazimo do najveće novosti na R7 - implementacije šestosnog IMU-a na bazi tehnologije iz modela R1. Ovaj sustav kontinuirano prati kretanje motocikla u svim osima i omogućuje rad sofisticiranih sustava asistencije poput kontrole proklizavanja (TCS), slide-controla (SCS), wheelie-controla (LIF), kao i naprednog sustava kontrole kočenja (BC).
 
Naravno, ride-by-wire je sa sobom donio i promjenjive modove vožnje, koji se na R7 svode na tri definirana (Street, Sport i Rain) te dva potpuno individualno prilagodljiva moda, kao i tempomat (od 40 km/h). I konačno, u poglavlju prijenosa snage, R7 (napokon) dobiva quickshifter/blipper treće generacije koji omogućuje brze i jednostavne izmjene stupnjeva bez uporabe spojke. A Y-AMT? Vjerovali ili ne, nitko ga na prezentaciji nije niti spomenuo, kako od inženjera iz Yamahinog tima tako i novinara.
 
 
Nadalje, u pogledu tehnologije i umreženosti, R7 dolazi s petinčnim TFT-zaslonom u boji koji nudi više prikaza, uključujući i poseban 'track mode' fokusiran na podatke relevantne za vožnju na stazi. Integrirana komunikacijska jedinica omogućuje povezivanje s pametnim telefonom putem aplikacije MyRide , uz prikaz navigacije, poziva i poruka. Dodatno, aplikacija Y-TRAC Rev omogućuje detaljno praćenje i analizu vožnje, uključujući telemetrijske podatke poput nagiba, brzine i položaja gasa.
 
Zavojite andaluzijske ceste nude predivne panoramske poglede, a kvaliteta asfalta je na testnoj ruti dugoj 160 km varirala od izvrsne do očajne. U takvim se kontradiktornim uvjetima R7 snalazila sjajno, budući da njezin ovjes, u okvirima sportaša srednje klase, nudi zavidnu dozu komfora. Općenito, vlasnici R7 su u anketama koje je provodila Yamaha bili zadovoljni svojim motociklom, izuzev nekih stavki za koje bi voljeli da se promijene/poboljšaju. Najveći broj kritika išao je u smjeru ergonomije koja je ocijenjena previše sportskom. Poglavito se to odnosilo na visinu i širinu upravljača koji je nakon dužih vožnji opterećivao dlanove. Stoga je na modelu 2026. ergonomija dodatno unaprijeđena, a to se osjeti već nakon prvih kilometara.
 
 
Položaj vozača je prirodniji, s manje opterećenja na zglobovima ruku, što znači da motocikl manje umara na dužim dionicama. Novi, kraći oblik spremnika (od sada 14 litara) i položaj upravljača omogućuju lakše premještanje tijela, dok dimenzije motocikla iznenađujuće dobro odgovaraju i višim vozačima, što ranije nije uvijek bio slučaj u ovoj klasi. Novo sjedalo s boljim gripom je pet milimetara niže (830 mm), ali ukupni osjećaj prostora na motociklu je bolji. Konkretne brojke: 12 mm širi upravljač je podignut za 3,6 i pomaknut unazad za 8,4 mm. Ujedno, oslonci za noge preuzeti su s R1.  
 
Velik je naglasak stavljen i na ciklistiku. Okvir motocikla značajno je revidiran kako bi se povećala torzijska i uzdužna krutost, bez povećanja mase. Rezultat je stabilniji motocikl s boljim povratnim informacijama s podloge. Prednja upside-down vilica promjera 41 mm sada ima aluminijske komponente koje smanjuju njezinu masu (minus od 350 grama), a u potpunosti je podesiva, baš kao i stražnji amortizer. Novi kotači od kovane legure dodatno smanjuju rotirajuću masu i inerciju (minus od 0,5 kg), čime se postiže agilnije upravljanje i brže promjene smjera.
 

Upravo se u vožnji najjasnije osjete sve te promjene. R7 djeluje izuzetno agilno i lagano, gotovo da 'skreće na treptaj oka', a pritom zadržava razinu stabilnosti koja ulijeva povjerenje. Ujedno, dopušta korekcije putanje u nagibu a da za to trebate imati posebno izražene vozačke vještine ili hrabrost. Ipak, posebno impresivna je njezina stabilnost u nagibu – čak i pri prelasku preko većih izbočina ili rupa na asfaltu, motocikl ostaje miran i predvidljiv. Na visokim brzinama (vozili smo je preko 200 km/h, što postiže s lakoćom) također djeluje vrlo sigurno i čvrsto, bez nervoze ili neželjenih reakcija. Zapravo je nevjerojatno da motocikl sa 73 KS s takvom lakoćom nabire spomenute brzine. Razlozi sigurno leže u njegovoj skromnoj masi (189 kg sa svim tekućinama), učinkovitoj aerodinamici i dobro proračunatom završnom prijenosu.  
 
No, bez obzira na relativno visoku 'špicu' (tvornički podatak 216 km/h) u praksi se CP2 ponovno pokazao kao izuzetno upotrebljiv motor na cesti. Elastičan je već od oko 2000 o/min pa sve do 8000 o/min, što vožnju čini opuštenom, ali i dovoljno dinamičnom kad se tempo poveća. Pogotovo jer od sada imate i vrlo brz i precizan quickshifter koji ne samo da povećava komfor vožnje, već utječe i na brzinu krugova na trkalištu. A na njemu je R7, unatoč na papiru blagih 73 KS, pružila pregršt zabave u vožnji.
 
 
Trkalište Circuito du Sol, smješteno na samoj granici Portugala i Španjolske, je tehnički vrlo zahtjevno. Broji ukupno 18 zavoja - od kojih se barem polovica vozi na slijepo – i traži angažman u trećem, četvrtom i petom stupnju prijenosa. Anniversary modele je zamijenila izvedba u Yamahinoj trkaćoj boji Icon Blue na koju je montiran hipersportski Bridgestone Battlax RS12. Naravno, na trkalištu je odabran mod Sport, a oni koji su htjeli 'obrnuti' (trkaći) raspored stupnjeva dobili su ga nakon svega minutu prilagodbe.  
 
Zavidna je količina okretnog momenta koji je dostupan prilikom izlaska iz zavoja, a benefit je i to što prilikom odvrtanja ručice gasa ne morate biti obazrivi. Zapravo, YZF-R7 je na trkalištu 'anti-stress motocikl', i to u pravom smislu tog naziva. Gume su uvijek nudile dovoljno gripa i povratnih informacija, elektronika je fino i neprimjetno regulirala proklizavanja na stražnjem kotaču a kočnice – koje su u potpunosti preuzete s prethodnika – su se i nakon pet, šest odvoženih krugova pokazale učinkovitima i stabilnima. I vrijedi ponovno istaknuti – nevjerojatno je kakvu dozu stabilnosti nudi ovaj lagani i kompaktni mid-size sportaš.
 
 

Zaključak
Sve u svemu, Yamaha je s novom R7 uspjela dodatno izbrusiti već ionako vrlo dobar koncept. Riječ je o motociklu koji uspješno balansira između sportskih nakana i korištenja u svakodnevici, uz razinu tehnologije koja sada donosi dodatnu sigurnost i prilagodljivost. Prvi dojmovi iz Andaluzije potvrđuju da R7 nije samo evolucija modela, već ozbiljan korak naprijed u klasi mid-size sportaša.

Tehnički podaci
Yamaha YZF-R7

Motor
Tekućinom hlađeni paralelni twin, kontrabalansna osovina, dvije bregaste osovine u glavi pokretane lancem, četiri ventila po cilindru, klasičan karter, ubrizgavanje promjera 38 mm (2x), regulirani katalizator, alternator 410 W, akumulator 12 V/9 Ah, višelamelna spojka u uljnoj kupelji pokretana mehanički (anti-hopping), šest brzina, pogonski lanac O-ring
Promjer x hod: 80,0 x 68,6 mm
Obujam: 689 ccm
Kompresija: 11,5:1
Snaga: 73 KS (54,0 kW) pri 8750 o/min
Okretni moment: 68 Nm pri 6500 o/min
Okvir, ovjes, kočnice
Čelične grede, prednja vilica upside-down promjera 41 mm podesiva u stlačivanju opruge, kompresiji i povratu, čelična stražnja vilica, monoamortizer s polužjem podesiv u stlačivanju opruge i povratu, sprijeda dvostruki diskovi promjera 298 mm i čeljust s četiri klipa, straga disk promjera 245 mm i plivajuća čeljust s jednim klipom, ABS
Kotači: Alu-legura 3,50 x 17, 5,50 x 17
Gume: 120/70 ZR 17, 180/55 ZR 17
Masa i dimenzije
Međuosovinski razmak 1395 mm, predtrag 91 mm, hod sprijeda/straga 120/121 mm, visina sjedala 830 mm, masa sa svim tekućinama 189 kg, spremnik goriva 14 litara
Garancija: tri (plus dvije) godine
Boje: plava, crna, 70th anniversary
Cijena: od 11.599 eura






Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Suzuki DL650 V-Strom Yamaha T-max 500 Honda VT 750 C shadow Gilera Runner 50 SP Honda CB 1000 R Gilera GP800 Yamaha XT660X Suzuki Bandit 650 2007- Yamaha FZ1 Fazer KTM 690 Duke Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Honda XL700V Transalp Yamaha XT 660 Z Ténéré Honda CBR 600 F (2011.) KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Honda CBF 600 N Yamaha YZF-R125 Yamaha X-max 250 (2011.) Yamaha V-max Suzuki GSX-R 1000 2009 Piaggio beverly tourer 300ie BMW K 1600 GTL (2011.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Yamaha FJR 1300 AS Yamaha XJ6 (2010.) Yamaha FZ8/fazer 800 Kawasaki VN 900 Classic Suzuki GSF1250 S ABS bandit Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Aprilia RS 125 BMW R 1200 R/Classic (2011.) Vespa PX 125/150 (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Honda Crossrunner (2011.) Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Honda VFR 1200 F Gilera Nexus 300 i.e. Suzuki DL1000 V-Strom Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Yamaha YZF-R6 2006-2007 Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Ducati Diavel (2011.) Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Kawasaki ZX-10R (2011.) BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki GSX-R 600 (2011.) Suzuki SFV650 Gladius 2009 Aprilia Shiver 750 GT BMW S 1000 RR Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) BMW K 1300 GT 2009 Kawasaki Ninja 250 R Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW G 650 GS (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda VFR 800 2003- Megelli sport 125 R Aprilia RSV 4 R Honda CBR 125 R (2011.) Aprilia shiver 750 KTM Duke 125 (2011.) Yamaha FJR1300 Ducati 1198 SP (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Honda XL650V Transalp Honda CB600F Hornet 2007- Ducati Monster 1100 evo (2011.) Yamaha TDM850 1996- BMW R1200GS 2007 Yamaha FZ6 (S2) 2007- Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Kawasaki Z 750 R (2011.) Honda CBF 600 S Suzuki GSX-R 750 (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Hyosung GT 250 R Honda CBR 250 R (2011.) Honda CBF125 Aprilia Pegaso 650 I.E. Kawasaki KLE500 2005- MV Agusta F3 675 (2011.) Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Triumph Daytona 675 R (2011.) Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) Kawasaki Z750 2008