Popravak oštećenja na spremniku - Web katalog 2011. - Magazin

Članak | Popravak oštećenja na spremniku - Web katalog 2011.

2010-04-01 , Autor: Danijel Puljek, Slike: Danijel Puljek

Ovaj tekst sastavni je dio web kataloga - Vodiča za kupnju rabljenih 2011.

Popravak manjih oštećenja spremnika

Tijekom godina korištenja rijetko koji motocikl ili skuter ostane pošteđen većih ili manjih mehaničkih oštećenja. Dok su veća često uzrokovana prometnom nezgodom, manja su svakodnevnija - recimo, pad motocikla s oslonca zbog kose ili meke podloge. Padovi pri niskim brzinama zbog ulja ili goriva (često na benzinskima), sitne neopreznosti ili namjerna oštećivanja često su uzrok „fleka“ na inače očuvanim motociklima.

Dok se radi o zaštitnim plastikama, stvar se može riješiti bojenjem ili zamjenom cijeloga dijela, ali kad se ošteti spremnik goriva, koji je većinom od metala, mala ogrebotina teško se sanira. Obično se pribjegava lakiranju cijelog spremnika, što je skup i kompliciran zahvat, a donosi i druge poteškoće, poput rastavljanja gorivne instalacije ako imate gorivnu pumpu u spremniku, riskiranja začepljenja pumpe pri ponovnom sastavljanju ako od svježe boje niste dovoljno dobro zaštitili spremnik i drugo.

Zato vam na primjeru naše testne honde CB1000R, koju je autor ovoga teksta tijekom korištenja „malo štrafovao“ po spremniku, pokazujemo kako se lokalno može sanirati oštećenje, i to bez demontaže spremnika. Za taj zahvat posjetili smo stručnjaka za air-brush Željka Đukića - Dugog iz Lozana pokraj Virovitice, koji je za popravak utrošio oko četiri radna sata. Cijena takvog zahvata kreće se od 300 do 500 kuna, ovisno o vrsti boje i mjestu oštećenja (više informacija potražite na 098/1613-920).

1. Priprema oštećenog mjesta

Bilo bi dobro da se oštećenje spremnika odnosi samo na boju, a ne i deformacije lima jer tad se postupak usložnjava. Ako površina nije oštećena kao u našem slučaju, oštećeni dio čisti se brusnim papirom grube granulacije, da bi se otklonili tragovi korozije, prljavštine i masnoće.

2. Ravnanje kitom

Očišćeno mjesto potrebno je „izravnati“ dvokomponentnim kitom, koji treba pažljivo nanijeti i rasporediti samo po oštećenom mjestu. To je važno zbog daljnje obrade te zbog ukupne površine koja će se reparirati. Budući da svaki sloj pripreme i boje mora biti nanesen na široj površini, treba paziti da se od malog oštećenja ne napravi prevelika površina popravka.

3. Nanošenje primera

Nakon sušenja i brušenja dvokomponentnog kita nanosi se sloj finog primera (špric-kita), kojim se finalno popunjavaju neravnine i površina priprema za bojenje. Nakon sušenja tog sloja brusnim papirom fine granulacije i uz upotrebu vode površina se dovodi do gotovo savršenog stanja. Nakon odmašćivanja i zaštićivanja okolne površine sve je spremno za prvi nanos boje.

4. Temeljna boja i i sloj perle

Na pripremljenu površinu najprije se nanosi osnovna boja (u našem slučaju bijela), koja će definirati ponašanje perle (boje s dodatnim granulama srebrnog efekta), a potom i sama perla. Nakon sušenja oba sloja potrebno je ukloniti veće nečistoće ili zrnca prašine i savršenu površinu u boji pripremiti za završno lakiranje. U tom trenutku pravi majstori odlučuju do kojih prijelaza oblika će bojiti jer će se kasnije popravak tako najteže ili nikako uočiti. Tu do izražaja dolazi takozvano „varanje oka“, tj. popravak tako da ga se uopće ne može primijetiti.

5. Završni sloj laka

Nakon sušenja dvaju slojeva boje nanosi se lak, i to na najširu površinu, a on definira i veličinu popravka. Sloj laka nanosi se barem dvaput, a nakon sušenja poravnava se brusnim papirom te ponovno suši da bi bio spreman za završno poliranje.

6. Završno poliranje

Da bi sve bilo kao i prije, lak se mora strojno ispolirati da bi se stopio s postojećim lakom i da ne bi bilo vidljivog prijelaza laka na lak. Nakon poliranja više ne bi trebalo biti razlike između repariranog dijela i „zdravog“ ostatka.