2010-12-04 , Autor: Ines Brezovac, Slike: Razni izvori

Ono što je Rossi napravio 2004., Max je zapravo učinio još 1999. - napustio je dominantnu Hondu te je prešao u slabiju Yamahu.

Naredne tri sezone s tvornicom iz Iwate donijele su jedno treće i dva druga mjesta. Protiv Rossija se više nije moglo.

Došla je i 2003., kada se vraća pod Hondin krov. Tu je već bio početak kraja njegove karijere u Moto GP-u jer je tražio sve više i više. Neprestano je bio nezadovoljan te se smatrao nedovoljno važnom figurom u japanskoj momčadi. Međutim, nakon dvije godine u satelitskom timu, 2005. je napokon dobio priliku voziti tvorničku RC211V za HRC - i sve uprskao!

Španjolski novinari špekulirali su da je Max u timu samo kako bi pripremio teren za nadolazećeg Danija Pedrosu. Osim toga, prisvojio je Kanemota samo za sebe, iako je američki inženjer trebao biti na raspolaganju jednako njemu kao i Haydenu. Napetost je dosegnula vrhunac na VN Turske jer je Maxovo poslovično gunđanje dojadilo svima. Ne samo da je postao omražen i izgubio mjesto u tvorničkom timu, već mu je uskraćen i satelitski te je izgnan iz Moto GP-a.

Ponosan kakav jest, mirno se povukao, no nikada nije odustao od dva kotača. 2006. je pauzirao, ali se i dalje spremao za povratak - veliki povratak koji je uslijedio 2007.

Šef Suzukijevog tima u Superbikeu Francis Batta dao mu je priliku te se Max odmah vinuo na treće mjesto, osvojivši - kao i 1998. - otvornu utrku debitantske sezone. Uzeo je tri pobjede i sedam drugih i trećih mjesta. Izgledao je kao da nikada nije prekinuo kontinuitet natjecanja.

Obožavatelji su trljali dlanove, nikad ne sumnjajući u svog idola. Iako nije toliko popularan među vozačima, Max ipak ima veliku podršku 'tifosa' u rodnoj Italiji, iako ondje ne živi već 20 godina. Oni su mu pružali bezuvjetnu potporu, stoga ih se sjetio sada kada je osvojio još jedan naslov. Kao deseti razlog zašto je zaslužio i petu titulu naveo je: 'Dugovao sam to svim mojim obožavateljima i Talijanima'.

No, nešto slabiji rezultat ostvario je 2008. Tada je bio član Ducatijevog satelitskog tima Sterilgarda. - Zahvalan sam Ducatiju što mi za 2009. nije ponudio ugovor za tvornički tim jer tako nikad ne bih došao u Apriliju - izjavio je Biaggi nekoliko puta.


No, 2009. je bila godina ponovnog ujedinjenja s ekipom iz Noalea te početak napornog, ali vrlo plodonosnog rada, kako će se kasnije pokazati. Bila je to godina kad je Max dobio još jednu važnu životnu ulogu - prvi je put postao ocem.

- Kad sam dobio dijete, vožnja mi se čak poboljšala. Osjećam da moram ići u lov, za svoju obitelj, a to i
činim - komentira novopečeni tata spoj očinstva i utrka.

U 2010. je ušao s ponešto izmijenjenom RSV4 1000 F, a iako se na nju još nije do kraja priviknuo, već je na drugoj utrci sezone uzeo dvostruku pobjedu - prvu od njih četiriju. Maxova konstantnost i vozačka superiornost - uz najbolji motocikl koji je potjerao do nevjerojatnih 330 km/h! - te malo nesreće jedinog mu izravnog konkurenta Leona Haslama doveli su na koncu Pobješnjelog Maxa do naslova prvaka u 39. godini života.

I kamo sada? Zasad je sigurno da će Gusar ostati s istom posadom i u 2011. Iako je isprva oklijevao, vjerojatno nije mogao propustiti priliku nositi broj jedan na motociklu. Međutim, još ostaje vidjeti hoće li Max na koncu ponovno završiti u Moto GP-u, jer Aprilia planira povratak u to natjecanje u 2012. godini.

Sažetak: