2012-07-03 , Autor: Stefan Kaschel, Slike: www.jorgkunstle.de

To naravno ne vrijedi za cjenovno bliskog kawasakija ZX-10R-a. On je japanski odgovor na europsku high-tech ofenzivu. Diči se sa izmjerenih 197 KS te 200 kg mase, a nakrcan je sa svom silom elektronike koja se nudi u superbike klasi. Vrlo ozbiljan protivnik. Doduše, to mu do sada nije pomoglo da ‘prešiša’ BMW u pogledu vodstva rednih četverocilindraša. Može to prije svega prvenstveno zahvaliti agregatu koji je nevoljak u donjem i srednjem režimu dok ovjes obećava ono što supersport vozači očekuju. Sve to se u principu nije promjenilo ni u novoj modelskoj godini. Ono što se jest promjenilo je broj konkuraneta koji su začinili borbu. Prije svih BMW. Više potiska u sredini, mekši ovjes, bolje upravljanje - već i male promjene u ovom brzom poslu beru plodove. Trebamo li još jedan primjer? ZX-10R jedini je od Bridgestonea opremljenog japanskog trojca honda/kawasaki/suzuki ostao na vremešnoj gumi BT-016 dok su ostali Japanci u sklopu obnove modela dobili i osjetno homogeniju S020.


To se odrazilo na osjetno bolju stabilnost i preciznost, dok se 016 kao do sada pri svakoj neravnini ili rupi ispravlja. Guma S020 s druge strane svojom boljom amortizacijom elegantno lebdi iznad neprilika na asfaltu te novi fireblade i GSX R 1000 čini dobrim, u stvari vrlo dobrim cestovnim motocikima. Posebno kada uzmemo u obzir da japanski motocikli ne teže više kompromisu u pogledu ovjesa. Suzuki je tu najdalje otišao, te je svojoj big piston vilici marke Showa, koja se u komfonijoj postavci nalazi i na firebladeu, podario tvrđi amortizer.

Oba su osim toga ponovo podesili stražnji ovjes, honda premekano a suzuki pretvrdo. Pa ipak, angažirano jurcanje na granici dozvoljenog i kažnjivog oba podnose bez kukanja. Ono što smeta je izostanak kontrole trakcije (honda) te posebno izostanak ABS-a i kontrole trakcije (suzuki) jer je GSX-R sa novim brembo-monoblok čeljustima i mekšim pločicama ispravio nesreće iz prošlosti. Još samo da je ergonomija malo bolja. Oslonci za noge su kod honde postavljeni kao i dosad, previše prema naprijed i gore, dok kod suzukija širok spremnik goriva neugodno širi noge. U tom pogledu oba bi mogla štošta toga naučiti od yamahe. Ergonomski gledano je R1, koja je ove godine u tehnološkom smislu učinila korak naprijed s dobrom kontrolom trakcije, pri samom vrhu. 

Tome treba dodati motor koji je rađen za otvorenu cestu te ovjes koji je jedini u testu svjesno podešen na komfor te tu osobinu spaja sa neutralnim ponašanjem, finim upravljanjem i udobnom ergonomijom. R1 bi uz suvremen ABS i s boljim kočnicama (koje jedine na testu tupo reagiraju) mogla po bodovima biti na puno boljem mjestu. Među testnom ekipom si je unatoč punašnom izgledu zaradila simpatije. Kod zadnje na testu - MV aguste - stvari su totalno suprotne. Volimo ju zbog njezine ljepote i mrzimo zbog njezine ergonomije i tvrdoglavosti kojom se suprotstavlja svakoj promjeni pravca. Onaj tko se ne snalazi sa dugim spremnikom goriva i dubokim upravljačem te više voli nježne upute od grubih komadni, utjehu neće naći ni u dobrom i ne previše tvrdom Öhlins ovjesu, a vozači koji ne mogu oprostiti nevoljko primanje gasa (to će vjerovatno ostati problem i slijedećih 100 godina) zasigurno neće cijeniti i zadnji atom vršne snage koju MV dočarava s one strane 12.000 o/min.

Ne pomažu tu ni odlične kočnice, ali bez ABS-a. Takozvana kontrola trakcije ne radi, a mjenjačka kutija RR-a nakon prerade (prve tri brzine i posljednja brzina - duže) sa dugim hodom mjenjača nije se poboljšala. Ono što oduševljava je promukao zvuk isto kao i odličan izgled, nabrijana cijena te pregledan zbroj bodova. Time se obruč oko panigalea na kraju ipak sužava. I to znatno.



1. BMW S 1000 RR
Uspio je obraniti naslov, i to bez veće muke. Niti jedan motocikl na testu ne spaja trkaći duh i svakodnevicu u tako uspješnoj mjeri.


2. Honda fireblade
Ujednačenost je njezina najveća snaga. Izuzmemo li poglavlje sigurnosti, niti u jednoj drugoj kategoriji nije prva, a opet uvijek u samome vrhu.


3. Kawasaki ZX-10 R
U odnosu na prošlu godinu, kawasaki je pao za jedno mjesto jer je fireblade uspješno dorađen. No, isto tako i ostali su se jako približili.


4. Aprilia RSV4 factory
Motor joj je doživljaj, okvir i ovjes mega sila. U poglavlju svakodnevice i sigurnosti (ABS) još uvijek ne uvjerava. U protivnom bi bilau samom vrhu.


5. Suzuki GSX-R 1000
Još jedan od onih kojemu su promjene dobro došle. Suzukijev je motor sila, no bez suvremenih sustava asistencije vrijeme je za njega stalo.


6. Ducati 1199 panigale S
Ekstremne postavke koštale su ga svakodnevice. Unatoč tome, radi se o velikom iskoraku prema naprijed u odnosu na prethodnika 1198.


7. KTM RC8 R
Izuzmemo li nedostatak ABS-a i kontrole trakcije, možemo reći da je KTM odličan motocikl. V2 motor je dobro odmjeren, no i za njega vrijedi isto što i za suzuki - hitno mora krenuti u korak sa trendovima


8. Yamaha YZF-R1
Još ćemo jednom ponoviti - nedostatak ABS-au ovo vrijeme jednostavno nije prihvatljiv. Ostatak možemo ocijeniti kao vrlo dobru cjelinu za cestovnu uporabu.


9. MV agusta F4 RR
Ne, njoj niti ABS ne bi puno pomogao u ostvarivanju boljeg rezultata, baš kao što joj svake godine ne pomaže niti učestalo povećanje vršne snage. Diva je ostarila i - basta.